ZAGLEDANJE

| 14/09/2018

Birvaktile su se momci sastajali na merajama, a ženskinje po avlijama. Tamo bi se ljuljaj na ljuljaškama i pjevaj bi najljepše sevdalinke, ne samo zbog radi sebe, neg’ i da nas draškaju i mame, jer znaju da ih iza taraba virkamo i prisluškujemo. Ako se na trenutak pogledi susretnu i duše prepoznaju, ko da munja ošine iz vedra neba, biva zagledaju se. Bilo bi to za čitav život.

U današnji vakat se samo gledaju, bulje je’no u drugo, jal u telefone taj vakat i nikom ništa.

Zaboravih vam rijet da su se djeca birvaktile igrala na kinderšpilu, ali samo begovska i aginska, ostala na meraji. Bezbeli da mi ne bi niko povjerovo da ne nađo ovu sliku.

Objavljeno u: Hronika

Komentari zatvoreni.