SLASTIČARNA “KORZO”- VAKAT KAD SU ŠAMPITE IMALE “KOSTI”

| 20/07/2018

Bože lijepog li vakta. Visoko je nekad imalo mjesta i ljude koji se pamte: Slastičarna Korzo na Jaliji, Ilijasovi kolači, boza, limunada… Emširov osmijeh i ljubaznost… Jesu li otišli u zaborav?

Kako starim sve mi više nedostaju te posjete slastičarni poslije kina od 5-7 ili od 7-9. Brus Li, Bad Spenser, Terens Hil, Supermen… OK, još ranije Boško Buha, Mirko i Slavko ali to subotom i nedjeljom od 11 sati.

Pozajmim često i sjećanja kolega i stalnih saradnica. Sadžida je znala otipkati: “Živjelo se drugačije. Mirnije. Tako je večernje korzo Jalijom bilo nešto neizostavno, a biti na korzu i ne svratiti kod Ilijasa na bozu i tulumbe, a kući ponijeti loptice od ušećerenih kokica ili kako smo mi to zvali kitera u bijeloj, roze i žutoj boji nezamislivo.

Svaku fugu između pločica slastičarne pamtim. Ilijas se često znao našaliti dok raja jede šampite.

“Nemojte da bacate kosti po podu!”-govorio je skrivajući smiješak. A mi ko djeca buljili u pločice. Ne znam šta je bilo ukusnije u toj slatkoj oazi našeg djetinjstva.

Zimski sladoled, puslice uz šampite sam preferirao, dok je raja gutala sarajke(pite od jabuka) ili grčke(baklava boli glava). Ok tulumbe u agdi da prste poližeš.

Nezaboravni kolači i sreća uz sjetu što smo bili dio tog sjajnog vremena, a prošlo je tako brzo.

Bilo je bureka i sirnica, ali toga smo imali i kad stignemo kući. Orašnice, cigle…

Ovako divni ljudi, prijatnih osmijeha danas su raritet.

Ilijas i Emšir su nekad pozirali sa rajom i ispred slastičarne.

Gornji red s lijeve strane: Mimić “Poluga”, Karavdić Kiko, Slipčević Mučo,Ilijas, Užičanin Zijo, Kudinović Omer, Imšir iz slastičarne. Sjede: NN- dvoje djece, dečko sa sladoledom je Nedžad Hoki Nazifović, Nazifović Hazim-Haze, NN i Zečević Hilmija.

Opet kažem: Hej, medena vremena. Nije bilo da NEMA.

CARPE DIEM

Objavljeno u: Hronika

Komentari zatvoreni.