NAŠA RAJA: ADNAN KOLJENOVIĆ

| 20/04/2018

visoko-adnan-kolja122

Čuvar visočke sehare sevdaha. Tako poznavaoci pjesme koja se srcem diše, a dušom pjeva, opisuju sevdaliju Adnana Koljenovića.

MAJSTORE, NEK’ JE SRETAN! U ZDRAVLJU I SREĆI GA OBILJEŽIO SA NAJDRAŽIM

U poplavi nekvalitetne muzike koju je lakše gledati nego slušati, sevdah je kao tradicija bosanskohercegovačkih prostora zaslužio jednog kvalitetnog „čuvara“ iz mlađe generacije koji ga predivnom interpretacijom na brojnim nastupima njeguje brišući paučinu zaborava.

Talenat je otkrio još u osnovnoj školi kroz horsku sekciju, nakon koje je došla sevdah nadgradnja čiji proces traje do dan danas.

Komšije su sklone dodati nepobitnu činjenicu da su za Adnanov sevdah, akšamlijsko-meraklijske gene krivi dedo Salko i Mujo koji su itekako znali zapjevati u društvu.

visoko-adnan-koljenovic00

Nije samo sevdah okupirao Adnanovo srce. Makedonske pjesme i „folk evergrini“ su mu dodatno „naoružanje“ koje na nastupima mnogim mlađim meraklijama ne dozvoljava da „pokriju kuću“.

Inžinjerska informatika mu je džoker u slučaju kad sevdah nastavi predah i kad se dese savjeti tipa „mani muzikante, važna je škola“. Još malo pa dobijamo inžinjera sevdaliju.

„Gornji Ime“ ne tako davno, bio je početna destinacija dva Adnana, dva asa sevdaha.

Tandemu Koljenović- Zubić, uskoro se priključio i Renato Jurišić pa su oformili manji bend za klupske svirke zvani „Predah uz sevdah“.

“Urban Sevdah bend” je ono što Adnan nikad ne zaboravlja. Uvijek mu je bila izuzetna čast pjevati u visočkoj ekipi koja je ušla u istoriju.

Bilo je to odlično i nezaboravno iskustvo koje mu je pomoglo i kroz Hayat ZMBT TV šou sa brojem 5. Na takmičenju kroz koje se kali svaki dobar pjevač, upoznao je veliki broj prijatelja sa kojima se druži i danas.

Adnan Koljenović je i medijski mag raji jako drag. Suvereni vladar iza kamere, ali i montaže u kojoj sve više dolazi do izražaja njegova lucidnost i kreativnost.

Uz medije, krenuli su i nadimci od kojih svaki ima svoju kultnu priču. Al’ dobro sad.

Nadimak “Kolja” je skraćenica od prezimena, a Vi Net ekipa i poznati meraklija Esad beg Zečević su mu „nadili“ nadimak “Zumbul”.

Pored toga, Vi-Net ekipa mu je producirala i prvi CD sa hitovima sevdaha i narodne muzike koji je vrlo traženo „akšamlijsko štivo“.

Nema ništa protiv micanja sevdalinke iz kalupa. Naravno, uz sačuvanu melodiju i kvalitet obrade. Tvrdi da je došao težak vakat za život od izvornog sevdaha, pa se mlađim generacijama mora plasirati nešto prihvatljivija verzija. Preferira neke jazz obrade koju znaju biti jako interesantne.

Neke sevdalinke voli malo više od ostalih. Na početku je to bila pjesma „Kraj tanana šadrvana“, a onda „ A što ćemo ljubav kriti“, „O jeseni tugo moja“, „Evo ovu rumen ružu“, „Sjećaš li se kad si lani“…

Državna televizija u svoj arhivi čuva tri sevdah izvedbe našeg Adnan Koljenovića. Snimio ih je „iz prve“, bez ponavljanja. Izuzetna mu je čast da ih nekad posluša na radiju. Takvo iskustvo se ne zaboravlja.

Jarani za Adnan kažu da sevdah, ili bilo koji „narodni evergrin“ sa njegovih usana najbolje klizi kad ga more ljubavni jadi. To su situacije u kojima najviše hairuje publika.

Na društvenim mrežama često dijeli Šabanove i Safetove „rane radove“, ali Toma ima posebno mjesto u njegovom životnom opusu.

Sevdah priča i nije toliko parali, ali bilo je nekih uradaka za EU projekte sa Urban Sevdah bendom koji su ga baš popravili.

Lagano uči svirati gitaru, slaže medijske priče i završava fakultet. Visočanin je to mlade generacije koji se najbolje uklapa u sevdah definicije legendarnog dr. Himze Polovine.

„Nije dovoljno samo korektno otpjevati pjesmu. Ima tu još nešto. Treba prodrijeti u unutrašnje tkivo pjesme. Pjesma ima svoje slojeve kao majdan. A svaka, pa i najlošija pjesma ima svoju utrobu kao što je imamo vi i ja. Do te utrobe treba znati prodrijeti. Treba htjeti prodrijeti. Kad se pozabavite tom ‘geologijom’ ili takvom ‘anatomijom’, pa kad vi uđete u pjesmu i pjesma uđe u vas, pa kad takvu pjesmu ispustite prema drugima, onda će i drugi shvatiti da to nije tek pjesma radi pjesme, nego i više od toga. Dakle, pjesmu treba “donijeti”.”

Tako se lagano završava priča o skromnom sevdah mladiću „made in Visoko“. Znam da je ovo tek početak. Njegovi uspjesi ispisivaće nove stranice visočke sevdah istorije.

Objavljeno u: Hronika

Komentari zatvoreni.