banner ad
banner ad

U SUSRET DEVEDESETOM ROĐENDANU PROGLEDANJA MOSTA BEZ IMENA

| 17/07/2018

Nekako s’ proljeća… Most bez imena, kada uroni u mrak, izranjavan maljem prošlog vremena, započne priču ljubavnu. Most priča, a žubor rijeke prenosi sjećanja na sastanke iznad lukova mosta i pokušaj da ona nakon poljupca otvori oči. Tamne oči u koje je on sakrio zvijezde skinute sa purpurnog nebeskog svoda.

To je jedna od nedovršenih priča sa mosta bez imena. Mosta koji čeka rekonstrukciju tešku milion maraka. Nakon popravki 1945. i 1974. godine vrijeme je da zasija u punom sjaju i dobije neko lijepo ime. BETONSKI baš i nije neko. Lukove i kule načelo je vrijeme, kamioni, autobusi… Malter otpada, pukotine su sve evidentnije.

Nedovršenih priča je mnogo. U desnom gornjem uglu je kućića za naplatu maltarine. Davna vremena kada se ulaz u grad naplaćivao za trgovce koji su stizali zaprežnim kolima punim robe. Sitna nadoknada za eventualna oštećenja i prljanje ulica. Druga maltarina se naplaćivala u Dubočcu. Pravoslavna crkva je bio rejon za naplatu maltarine iz pravca Kiseljaka. Tako kažu mlađi zapisničari visočkog vremena. Sa tavana skinute arhive, nekad otkriju lijepe podatke o prošlosti.

Kažu stariji Visočani da je izgradnja trajala od 1924. do 1928. godine. Datum kada je most “progledao”, po mnogima je 20. juli, ali možda ga neko i ospori. Imali smo i tada predstavnike vlasti koji su obećavali narodu sve i svašta pa i mostove. Ako su maltari bili iz porodica Dervišbegović i Novokmet, možda su Spahe obećavale most u zamjenu za glasove. Adam Til je projektovao i vodio građevinske radove izvođene u vakat Kraljevine SHS.

Visoko ove godine slavi 90 godina od početka izgradnje mosta.

Nije da ga nismo i sami razvaljivali iz potrebe za boljom konekcijom. Tako je trotoar narastao za par centimetara.

Bilo je momenata kada su i tri autobusa ispitivala njegovu izdržljivot. Luksuzna vozila također.

Poplave prije četiri godine su mu nanijele dodatna oštećenja

Kule na desnoj strani su pretrpile najviše udaraca.

Kiša, snijeg, led…

Šetalište i restoran su mu dali dodatni šmek.

I tako… Najljepše priče o mostu koji gazi ili će uskoro gaziti desetu deceniju su one ljubavne. One sa početka priče. One kada se pendžeralo ili kada se na prvi poljubac čekalo mjesecima. Na mostu bez imena rađale su se veze i vezice. Ljubavi krunisane brakom. Naravno i one sa tužnim krajem. Par sa početka priče o mostu živi u Norveškoj. Ona doktorica, on taksista. Navrate u vrijeme praznika.

Objavljeno u: Hronika

Komentari zatvoreni.