KAD BAGREM ZAMIRIŠE I SA KIŠOM I BEZ KIŠE

| 13/05/2018

Još zovem tvoje ime i u snu. Korake ti čujem, a nisi tu. Moj jastuk bijeli za tobom diše, tamo gdje bagrem miriše… 

Ne lomite mi bagrenje. Bez njih će me vetrovi oduvati. Pustite ih, moraju mi čuvati, jednu tajnu zlatnu kao dukati… 

Stihova nikada dosta sa bagremom i njegovim mirisom. Ljepše zvuči bagrem, mada ga neki zovu i drača. Pune su ga šume iznad Visokog. Prosula se bjelina u koju kad zađeš, od mirisa duša ozdravi. Miksa se miris gloga, bagrema i poneke zove sa cvrkutom ptica i zujanjem pčela, tako da bi ove godine moglo biti dobrog meda.

Godina je turizma u Visokom. Možda je nekoga stid reći, ali mnogi su finansijski progledali baveći se uslugom vezanom za turiste. Aleja suvenira radnjica je pomjerena iznad energetskog tunela. Uskoro sve postaje pješačka zona. Pašo je među prvim uselio u nove kućice. Pošto je put izmješten, valjda ne smeta stavka ” gradnja u putnom pojasu”. Pričam sa prodavačima o cijenama najma. Kažu pet stoja maraka mjesec, ali se isplati. Gospodin Sejdić mi nije dao tu informaciju, nego raja “naniže”.

U parku Ravne 2 vazda nešto novo. Cvijeća i novih klupa za odmor i meditaciju najviše. Vjerovatno Semir na putovanjima obiđe slične parkove, pa ih u nekom obliku prenese u oazu mira i meditacije zvanu Ravne 2. Hem je mirno, hem je čisto brate…, ma svaka mu čast.

Na potezu Ravne-Dubrave-Javor- Srhinje biciklisti su česta pojava. Nekad kiša pokvari brdske spustove, ali se sve to da nadoknaditi na nekim lakšim stazama. Izvinjavam se momku sa fotke, zaboravio sam ime i prezime, mada mi je rekao.

Proljeće je i miriše trava… Na livadama… OK i u gradu. Samo druga vrsta. Nije bunika, ali je “veselica”. Prosto je nevjerovatno kako sve buja u prirodi. Planinari bi po onoj staroj sevdalinci “Zarasle su staze moje” mogli da naprave svoju himnu. Šuma granama i lišćem zatvara svoje staze. Reklo bi se da je u pitanju odbrana od smeća. Džaba je, ima ga. Ne znam hoće li reciklaža smeća i dvorište za istu o kojem se priča, popraviti stanje. Ali fakat, nekad je teški snijeg svijao grane i skrivao staze, a sada to radi šuma.

U Srhinju se čekaju prve jagode, a rane trešnje i ašlame su krenule u mnogim baščama. Fotku postavljam u nadi da će neko tupavo sanirati rupu koja je žešće duboka. Jel’ voda odnijela tampon ili nije, nema neke veze. Soha u rupi nije neko rješenje.

Put na Goricu često pokvare majske kiše, ali to biciklistima ne smeta jer biraju srhinjske alternative. Što rekla jedna nana dok je ordinirala u lijehi luka. Bog najbolje zna kad poslati kišu. Majske su odlične za uklanjanje korova oko luka ili narodski rečeno pljevljenja. Inače na ovim drumovima ima više vozilica bez tablica. Ne znam ko je krivlji ako se sudare, a nije nemoguće.

Lijepo ovo Srhinje, mada ne znam odakle mu ime. Srh, Srhinjaković, Srhinje. Mora da ima neku poveznicu. Dabravine kod Vareša su od dobrih vina dabra-vina. Moje Piskavice iznad Porječana zbog livada koje nakon kiše pište ispod stopala. I tako…

Povratak na planinarsku rutu Gorica-Gorani- Banjaruša- Stakleni grad-Krtnica donio je grmljavinu i borbu sa kišom koja je ipak zakasnila 4 sata u odnosu na prognozu hećima za vrijeme. Predah uz sevdah koji vazda serviraju Čuh, Mića i ostali Staklenjaci pa lagano preko livada Krtnice do lovačke kućice u brezama (Čeka 2). Kakav odmor za mozak. Znaju planinari i lovci izabrati lokacije.

Dalo bi se od ovih staza kroz šumu napraviti pravi turistički bum. Šume jesu isječene, ali ne toliko da se ne može namamiti turista na čist zrak i liječenje u prirodi. U vakat smo sisali bijele cvjetove bagrema. Kvarili posao pčelama. Danas to skoro niko ne radi. Djeca više vole usisavati Stampi i ostale Vispak slatke čarolije. Ofiran EPP, al’ šta je tu je. Nešto se i sok od zove prorijedio. Na glog i ne pomišljamo, a koliko je zdrav za HERC potražite na internetu. Pa vampiru se dohakavalo glogovim kolcem. Bagrem će naslijediti lipa. Pa nije juni džaba nazvan LIPANJ.

Helem, bilo je i zlatnih sati danas. Fenomenalno vrijeme za fotkanje kad su boje prirode “fenomentastične”. Kiša se prosula oko pola šest.

Ne mogu da ne preporučim jednu stazu za uživanje u šumi gdje ste tako blizu civilizacije i buke, ali čujte samo cvrkut ptica. Ako budem znao, nekad bi bilo dobro snimiti video o šetalištu koje recimo starta u blizini Meića vikendica ili preko puta mezarja na Bešikama. Tu se ulazi u šumu pa lijepom stazom držeći se lijeve strane i malo strmijeg puta stignete uz malo uspona na Jezernicu. Proplanak poput izletišta gdje čak postoji i sklepan gol sa prečkom. Dalje putem kroz šumu, pa preko potoka kroz borovinu u šumu iznad Dubrava pa onda lijevo i prema brdu do raskršća gdje spust vodi do Keke pčelara, a odvajanje desno prema Banjaruši i Didetovom gaju. Ovako ne vrijedi. Bez fotki i videa taj put nema svoju čar a nazvao bih ga putem dobrog raspoloženja i duboog disanja borovine i kisika kojeg šuma nudi u izobilju. Živi i zdravi bili pa snimili.

Objavljeno u: Hronika

Komentari zatvoreni.