banner ad
banner ad

FOTO: VISOČKA PROŠLOST UZ 90. ROĐENDAN OD PROKLANJANJA BETONSKOG MOSTA

| 20/07/2018

Proklanjanje, prošetanje, progledanje… Betonski most je po historičarima napunio 90 godina od stavljanja u funkciju. To je već stara vijest, ali je birvaktilska fotka iz Antović-Čakić arhive izazvala malu polemiku. Teško je bilo rastumačiti varijante i dumine trusta. mozgova koji se služe FB-om bez obzira na finu nisku godinica,ali krenulo se od trotoara koji je danas mnogo narastao na desnoj strani, da je haman i neki pijanac nedavno u pjanskoj pao preko ograde.

Onda su se u fokus stavili prozori zgrada, poslovnih prostora i kuća na mjestu današnje Vizija-zgrade. Pokušajmo pomoći raspravi u kojoj se spominjala i Todina pekara.

Tumačeći fotografiju u lijevom uglu stiglo se do opisa.

Na početku glavne ulice oko 1958. Stoje slijeva: Delahmetović Meho -Pišar, Marković Dule, Skopljak Faruk-Šibica, Dedić Mustafa-Muste

Donji red: Džafić Husein-Učo, Hasečić (Crni), Buljević Ismet-Škico, Džafić Enver-Džafo.

Fotografija je snimljena na početku glavne ulice, ispred parka. Glavna ulica je bila asfaltirana, ali ovaj dio, koji je vezan za Betonski most, je bio uređen “kockom”.

U pozadini su stare kuće. U prizemlju je bila Todina pekara, a iza Mustetovih leđa je bila Stolarija. Možda profesor Markić, vlasnika najljepše sehare starog Visokog Zdenu Antovića podsjeća na te detalje.

Fotka ispod otkriva lokaciju Todine pekare.

Pekara je bila na nižem nivou od nivoa ulice Čabaravdića, pa se silazilo niz nekoliko stepenika. Kao šegrt u pekari je radio i Karavdić Daut – Davan. Tada su bili najpopularniji okrugli hljebovi zvani dvokilaši. Čuo sam od starijih ljudi da je Todo pripremao i pršulje. Stavio bi ih naveče u peć pa bi ujutro bile pravo dobre. Pršulje su najviše kupovale zanatlije.

Pekara vlasnika Todora Arnautovića- Tode radila je do 1962. godine. Zuhdo Suša je bio pekar kod Tode od 1955. godine i na njemu je poslije Todine smrti 1962. godine ostalo da zatvori pekaru zauvijek. Kažu da je pekarski zanat u Visokom procvjetao nakon završetka pruge Šamac- Sarajevo gdje su bili zaposleni mnogi pekari, a onda otvorili privatne pekare.

U taj vakat pekli su se hljebovi od više kilograma, jer je takva potražnja bila. Više članova porodice živjelo je pod istim krovom. Vreće brašna su bile po 100 kilograma, a kršni visočki momci koji su istovarali brašno do kamiona ili sa vagona, znali su na sebe natovariti i po 400 kilograma. Dvije vreće pod ruke, dvije na ramena i nekih pet metara do pretovara.

Vratimo se malo daljoj visočkoj istoriji i prisjetimo se tri zgrade sa fotke koje su bile uz Todinu pekaru. Profesor Savić veli da su do Tode stanovale Lukavac Minka, Masa,njihova starija sestra i mama.Rano su ostali bez oca.U tom redu kuća stanovao je Matuha Franjo sa mamom. Do njih su stanovali Rodić Jozo, Anto, Franjo Ivo, njihova sestra i mama.Tu su stanovale i Dusper Katarina, njena starija sestra i mama.Ove porodice su tu najduže stanovale…

Kada su se srušile ove zgrade- kuće, prvo je bio kiosk “Žitoprometa” sa prodajom hljeba. Potom je “Velepromet” imao samoposlugu u sklopu koje su bile brijačnica, zelenara, mesara i prodavnica suhog mesa.

Nakon ratnog vakta parking i pozornica “Visočkog ljeta”

I tako… sad imamo šta imamo a rješenje enigme baš i nemamo.

Objavljeno u: Hronika

Komentari zatvoreni.