banner ad
banner ad

FOTO: PRVOMAJSKA ŠETNJA DO ŠUMSKOG BARA “SEXSI MUAMERA”

| 02/05/2018

Lijepo vrijeme ispraznilo je grad i napunilo izletišta. Drmala je muzika iz automobila i drugih haber kutija. Ravne 1 su bile krcate, miruhnulo je malo na socijalistički vakat sa Tančijevim sladoledom i Ešinim slatkim vunama, ali u foto smislu sve je bilo “već viđeno”. U AP Ravne 2 mnogo je mirnije bilo. Zabrana roštiljanja i buke utjecala je da ljudi željni mira dođu na svoje. Šetnja je nastavljena preko Dubrava i Javora i sve je slutilo na “popravni” kad je Gorica u pitanju. Znači skretanje u lijevo pored džamije u Srhinju, a onda na “partizanske igre” u šumarku poviš’ sela. Ako me sjećanje dobro služi na izletištu sa naslovne fotke su nekad bile jake “partizanske igre” sa jakim rezultatima. Uvijek je falila samo jedna sitnica zvana sudijski par Gvido Pankaldi – Đenaro Olivieri.

Ko se sjeća šou programa “Igre bez granica” zna o čemu pričam. Raja je sjedila uz folk hitove Sinana i raje. Roštiljala, kerala lopte, igrala reketa, odbojke… K’o birvaktile kada je prvomajske fešte redovno kvarila kiša.

Planinarska kuća Gorica ovaj put nije promakla. Mensine upute zvane “drži se lijeve strane” imale su efekta. Uz strmu stazu zatekli smo ugostiteljsko- sportsku ekipu. Ripli raja.

Ostaje želja da će Gugl roboti uskoro snimiti i ove fotke planinarske kuće Gorica. A stigli smo i do Klupice. Helem bila je i jedna strelica u blizini na kojoj su slova skoro obrisana ali kao da je pisalo “hodžin put”. Il’ je Hatemin, Hamdijin… Nejse… neko će od planinara znati.

Povratak na put prema Goranima i Stijenoj gori uvijek je ugodan. Nekad je “razgovor” sa borovima, jelama, bukvama… mnogo ljepši nego kontaminacija tračevima, podmetanjem, sujetnim igricama od kojih je oboljela dobra naša mahala. Fakat se čovjek fizički umori, ali i psihički odmori od očajnika željnih vlasti i uhljebljenja ostale rodbine i prijatelja. O ambicioznim frizerskim “IT fenomenima”, koji se umjesto feniranja ljudskih glava bave spletkama, vjerovatno ne znajući s čim se igraju, možda nekom drugom prilikom. Kažem možda, jer dekontaminacija dugo traje. Valja prljat’ tastaturu.

Poučen iskustvom od subote između Gorana i Stijene gore biram prvu opciju. Prelijep šumski put i lišće lijeske te silaz na vrhove livada iznad Javora. Lijevo-desno kroz šumu i izbijanje u blizini Didetovog gaja. Šuma olistala. Ljepota na klupama za odmor. Odluka se zove napasti dionicu zvanu Hranjak. Staza ne baš najjasnija, ali i na tim lokacijama postoje improvizovane šatre. Lov na enduro staze ovaj put nas je poveo nizbrdo do staze prema Klupici gdje smo pozdravili Memeta i Verdi raju. Sad je već bilo da je povratak opet preko Tušnjića, ali… prvo Šumski bar “SEXSI MUAMERA”

Neko se malo sefno pa X i S upakovao. Ostali dio je malo bogohulan pa ne ide u ovu priču. Ima poruka iz 2014…2016… Lijep neki bar. Ima i šank. Livade sa jabukama u blizini. Piše zabranjeno ložiti vatru, a borovina puna prirodnih kamina. Kažu da je Muamer u Austriji. Ako su lagali mene i ja lažem Vas. SEXSI MUAMER. Prejako!

Bar je malo oronuo i sve je vidljiviji jer se pljahaju drva opasno. Sječa teško da je legalna. Ima vreća za smeće puna ostataka nosača “vatrene vode”. Ekološki potez sasvim dobar. Nema divljih deponija.

Negdje na pola spusta niz Tušnjiće fine table. Ne bih da zakeram, al’ ljudi se spuštaju u grob, a ne greb. Ma bitno je da se razumijemo. Što se nekropole stećaka tiče prelijepa je. Sramota je da je zapuštena. Tzv. sanduk stećci dominiraju. Naši iz muzeja su bili u decembru 2016. a u vijesti od 18. aprila 2018. nemaju u planu ovaj lokalitet. Bar ne piše u vijesti na oficijelnoj stranici. Možda se ipak zadaju. Puno je smeća, samara, crijepa… Sve zaraslo. Neko ima i krečanu u blizini. Helem stanje nije OK, pa bi trebalo nekog profesionalnog fotografa unajmiti da jasno prikaže devastaciju lokaliteta Luke, mada niko od mještana ne zna za taj naziv. I dobro bi bilo da se prilazi omoguće bez mogućnosti ograjisavanja.

Prelijepi pogled se pruža sa lokaliteta Tušnjića. Predivne livade. Narod nagodan. Tako smo se fino selamili. Ljudi navikli na “lamse” i otkud oni znaju da Pančićeva omorika krstari šumama i selom.

Napajanje očiju ljepotom i pokret ka regionali. Ipak, neočekivan susret sa ping-pong jaranom koji mi da 11:0 i raznese me do 21. Sabahudin ef, Čehajić. Kažu ahbabi da ima nadimak ters hodža. Niđe veze. Čovjek došao na babovinu i raspalio sa porodicom i rajom roštilj. Zagovarao nas je svim i svačim dok prva tura nije bila gotova. Kad je nafilovao lepinje, kaže: “Bolje se crveniti deset minuta nego VAZDAN biti gladan!”

Na pokušaj fotke reče nam fino da se ne izlažemo riziku. Nešto ga ne gotive lokalci. A interesantna mu majica bila. Nejse, opet do granapa ispod džamije i na regionalu.

Na regionali osim smeća ima i ispod mreža korov cvijeća. Slapovi su još jači a ima i novih asfaltnih dionica. Taze zakrpe na regionali. Raja okupirala obale Fojnice.” Živio 1. maj” se vratio na brdo iznad Mlinova.Odužio se put do Visokog, al’ smo se tješili da je Sabo već sve spremio na Plješevici za akšam party. Kad njegova Nermina kafu nalije, milina nas svud oblije. Bilo i kolača, meščini kuglof ili tako nešto. Roštilj đakonije su čekale, ali kafa je bila prioritet. Do grada je bilo lako. Rasvjeta je sa LED komponentom baš baš. I onda Liga prvaka. Tridesetak kilometara uz mini foto priču. Teže teme iza neradnih dana.

Objavljeno u: Hronika

Komentari zatvoreni.