ČARŠIJA JE MJESTO KOJE IMA DUŠU, NE DOZVOLIMO NJENO PROPADANJE

| 04/11/2015

visoko-kraljevac

Bosanske čaršije su mjesta koja dišu. Imaju dušu, srce, oči i uši. Svaki grad, svako mjesto u Bosni i Hercegovini ima svoju čaršiju.

Čaršija je dio grada koja se nalazi u centru, a razvio se u svom obliku za vrijeme osmanske vladavine u Bosni i Hercegovini. Čaršija je bila jedan od najvažnijih elemenata osmanskih gradova jer je predstavljala komercijalni centar, sa prepoznatljivim arhitektonskim kompleksom koji čini glavne elemente čaršije, a to su džamije, sahatkule, crkve, dućani, česme.

Današnje, moderne čaršije relativno su izmijenile svoj izgled. U čaršijama se danas nalaze objekti koji prate moderni život, kao što su ugostiteljski objekti, općinske zgrade, kulturni centri i drugi objekti koji olakšavaju funkcionisanje života. Bez obzira na uticaj savremenog vremena, bosanske čaršije zadržale su bar nešto od svog prvobitnog oblika, i ostale mjesto gdje se pije kafa, razgovara, pregovara, posluje, druži…

I Visoko ima svoju čaršiju. Još uvijek u Visokom postoje mjesta koja ne trpe protok vremena i gdje uvijek imate onaj topli osjećaj. Užurbanost i ludilo novog doba na takvim mjestima ostaju ispred vrata. To su ta mjesta koja imaju dušu. Postoje mjesta koja ne može zamijeniti ništa, nikakvi moderni objekti i bezlični trgovački centri. Na takvim mjestima još uvijek postoje ljudi puni duha, njihov smijeh i pogled, topla riječ i savjet. A ujedno su takva mjesta ono što nas čini jedinstvenim i prepoznatljivim.

Na žalost takvih mjesta je sve manje u Visokom. Ne bismo smjeli to dozvoliti. Po svaku cijenu moramo nastojati održati instituciju čaršije, kako zbog sebe, budućih naraštaja, tako i zbog stranaca koji dolaze u naš grad.

Također, tradicionalni zanati koji uprkos svemu još uvijek nisu izumrli na području naše općine bi za nas trebali predstavljati neprocjenjivu vrijednost. Malo je gradova ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u svijetu, koji se mogu pohvaliti tolikim brojem još uvijek aktivnih tradicionalnih zanata kao što su kožarstvo i krznarstvo (veoma stručne male radionice za preradu i izradu predmeta od kože i krzna), grnčarstvo, čibučarstvo, opančarstvo i naravno mali obrti koji se bave tradicionalnim načinom pravljenja suhomesnatih proizvoda po kojima smo nadaleko poznati. Podsticanjem ljudi koji su zainteresovani za bavljenje ovim zanatima, te afirmacijom i brendiranjem proizvoda visočkih zanata spasili bi neprocjenjivo blago koje, ako jednom bude izgubljeno, nikad se više neće vratiti.

Objavljeno u: Hronika

Komentari zatvoreni.