banner ad

„ZAŠTO JE JEDNOGA DANA U MAJU PRESTALO DA MIRIŠE CVIJEĆE…“

| 25/05/2017

ffgghhffdd

Kada bi se birao najljepši mjesec, maj bi uglavnom bio na prvom mjestu. Maj je mjesec kada se priroda već probudila iz zimskog sna i tada sve buja i raste. Dani su primjetno duži, a sunce prijatno grije. Ime je po svoj prilici dobio po Maji, staroitalskoj boginji prirode, plodne zemlje i biljaka.

Ekskurzija u četvrtom razredu osnovne škole  je „najljepša“ ekskurzija u životu.  To prvo školsko putovanje se dugo pamti, znate i sami po sebi, te se i danas prisjetite tih trenutaka. Uzbuđenja nastanu nekoliko mjeseci prije samog odlaska na prvo zajedničko putovanje. Odjednom roditelji očekuju od djeteta prve doze odgovornosti, ozbiljnosti i samostalnosti. Zadnjih dana pred ekskurziju te lijepe malene glavice ne mogu ni učiti, ni igrati se, a ni spavati. Ovo zadnje veoma je izraženo u tom vremenu i kod roditelja.

Kasnije, naravno, dolaze na red ostale ekskurzije, na kraju završnog razreda osnovne škole, maturalna i apsolventska ekskurzija, stručne ekskurzije i svaka je posebna na svoj način, ali prva ekskurzija se pamti cijeli život.

Sve školske ekskurzije su višednevno putovanje radi posjeta prirodnim, kulturnim, povijesnim, sportskim i tehničkim odredištima izvan sjedišta škole, u skladu s određenim ciljevima i zadaćama škole. Ove vrste ekskurzije mogu trajati najdulje sedam dana, a škole će prije same realizacije upoznati roditelje s planom i programom izleta ili ekskurzije. Pri organizaciji ovoga oblika rada treba obavezno voditi računa o interesima, mogućnostima i sposobnostima učenika.

Potreban cilj ove vannastavne aktivnosti je učenje otkrivanjem u neposrednoj životnoj stvarnosti, u kojemu se učenici susreću s prirodnom, povijesnom i kulturnom okolinom, ljudima koji u njoj žive ili su živjeli, i koji su utjecali ili i danas utječu na tu istu okolinu.

Poznato je da je organizovanje učeničkih ekskurzija vrlo unosan biznis za turističke agencije, ali i za neke profesore i direktore škola koji u svemu tome, na osnovu dosadašnjeg kazivanja roditelja, imaju i svoje interese.

Iz pravilnika o organizovanju ekskurzije direktori škola bi obavezno trebali primijeniti odluku o najmanje  tri ozbiljne ponude za svaku destinaciju, a tek po dobijanju saglasnosti od savjeta roditelja i Školskog odbora  da mogu i da potpišu ugovor sa turističkom agencijom, a sve u cilju prevazilaženja problema koji mogu nastati u toku ekskurzije. Autobus koji prevozi učenike na izlete ili ekskurzije u zemlji i inostranstvu morao bi biti tehnički ispitan, ispravan i ne stariji od pet godina.

Mladi Bosanci i Hercegovci vrlo malo putuju. A i kada se to desi, onda je to uglavnom u „svom entitetu“. Možda je to zbog ekonomske situacije, antagonizma, nepovjerenja, propisa? Naši tinejdžeri više znaju o Dubrovniku, Splitu, Beogradu, Novom Sadu, nego o gradovima u Bosni i Hercegovini, na primjer o Tuzli.

Zašto Tuzli?

Sada ćemo se vratiti onima koji idu na prvu eskurziju. Ti maleni i najslađi putnici prve ekskurzije morali bi obavezno posjetiti Tuzlu i Tuzlansku kapiju. U Bosni i Hercegovini ministarstva obrazovanja (ima ih više) ne bi  smjela dopustiti nastavnim planom i programom da učenik završi četvrti razred osnovne škole, a da ne posjeti Tuzlansku kapiju.

Da, na tom su mjestu  fašisti  25. maja 1995. godine u 20 sati i 55 minuta granatom mučki ubili 71 nedužnog građanina Tuzle, uglavnom mladiće i djevojke. Tako je u jednom trenutku pokošena mladost ovoga grada. Ta noć na Tuzlanskoj kapiji je bila tamna da tamnija nije mogla biti.

Zločin na Kapiji niko ne smije zaboraviti. Mladosti Dubrovnika, Splita, Beograda, Novog Sada, Banje Luke, Mostara i svih drugih gradova. Tu je mjesto stradanja mladih i nevinih ljudi koji nikome nisu bili krivi, a bio je maj, mjesec kada se priroda već probudila iz zimskog sna i tada sve buja i raste.

Prva ekskurzija se pamti cijeli život…

Objavljeno u: Hronika

Komentari zatvoreni.