banner ad

VISOČKA MEDENA VREMENA

| 24/01/2018

Dva puta ću skoknuti u Prijeko kad je ovo sjećanje u pitanju. Fotka je Zdenxova ili Chaksova. Nema veze. O njoj malo kasnije, a sada moja draga Sadžida i fragment sjećanja iz teksta MOJ GRAD.

Živjelo se drugačije. Mirnije. Tako je večernje korzo Jalijom bilo nešto neizostavno, a biti na korzu i ne svratiti kod Ilijasa na bozu i tulumbe, a kući ponijeti loptice od ušećerenih kokica ili kako smo mi to zvali kitera u bijeloj, roze i žutoj boji nezamislivo.

Ne znam za “DeSadu” ali ja sam volio puslice, zimski sladoled i šampite. Naročito nakon kina od 5-7 i od 7-9.

Fotka mi se svidjela zbog raje ali i “Pezejca”. Većina starije raje je otkrivena:

Gornji red s lijeve strane otkriva “Stakleni grad”: Mimić “Poluga”, Karavdić Kiko, Slipčević Mučo,Ilijas, Užičanin Zijo, Kudinović Omer, Imšir iz slastičarne. Sjede: NN- dvoje djece, dečko sa sladoledom je Nedžad Hoki Nazifović, Nazifović Hazim-Haze, NN i Zečević Hilmija.

Hej, medena vremena. Nije bilo da NEMA

Objavljeno u: Hronika

Komentari zatvoreni.