banner ad

VAZDANICA

| 25/05/2016

uzeir hadzibeg cvijece

Sjećaš se ti Uzeire kad sam ja čuvala našeg Hiketa?
Sjećam, kako se neću sjećat.

Ko kad u ono doba nije bilo blizu obdanište, a bilo i sramota angažovat ženu. Nije nam bilo lahko s maksumima. Ne kaže se džabe, da je dragi Allah hotio da star insan devera oko djece dao bi da i on more rodit.

Bome i druge nane čuvale svoju unučad, a dani onda bili dugi pa bi ti mi svaki dan jena u druge na vazdanicu, bezbeli sa djecom. Mi kahvendišemo a djeca se igraju nama na oku.
Kad je bila reda kod Ibrahimovce, ona imala verandu i pogolemu avliju pa bi mi sjedi na verandi a djeca bi se igraj i skači po avliji.

Na sred avlije imala hadžibega, plah joj bio, velikih cvjetiva i lijepih boja. I moreš mislit ona su ti se djeca zaigrale teta, a našeg Hikmeta postavila da, ko fol prodaje u granapu, a pare him bile, moreš mislit, latice od onog Ibrahimovcinog nakog hadžibega. Mi nismo ni primjetile kako one kidaju one latice i plaćaju snjima našem Hiketu.

Svega su joj ga iskidale.
Eto kako ste čuvale djecu.

Ibrahimovci ne bi pravo al ne reče nijene.

Slijedeći put mi dojdosmo u nje, kad ona nama svima podjeli po komad špage i veli, vežite svaka svog šejtana rukom za verandu i nek se igraju. Ko djeca, i to him bilo zabremedet, a hadžibega nisu mogli dofatit.

Pametna bila Ibrahimovce, sačuvala i jaranice i hadžibega, Bezbeli.

Objavljeno u: Hronika

Komentari zatvoreni.