banner ad
banner ad

VAHID SBB RAMIĆ U POSJETI PORODICI KOPRIVICA

| 19/03/2018

Vahid Ramić, predsjednik OO SBB Visoko posjetio je najstarije članove SBB-a na visočkoj općini. Milutin-“Veljko šumar” Koprivica i supruga Vasilija od samog početka su u Savezu za bolju budućnost. Jednom rečenicom ili stihom: “Dva insana plaha posjetio Vaha”. Divni humani ljudi sa “sedmog kilometra” na cesti za Kiseljak. Milutin Veljko je nanizao 88 niski životnog đerdana. Supruga Vasilija je mlađa, a dama se ne pita za godine…

Da budem iskren, očekivao sam nekog senilnog starca koji sa skoro “devet banki” jedva sastavlja i izgovara misli, a dočekao nas je, “da kucnem u drvo” vitalni pradjed i prabaka koji imaju devet praunučadi. Dnevni avaz na stolu i lagana priča od koje bi novinari iste mogli napraviti dvolisnicu u vikend izdanju.

Vahu ljudi obično zovu kad im nešto treba, ali ovaj put je razlog bio sasvim drugačiji. Porodicu Koprivica je obećao posjetiti još 2014. godine Kemal SBB Mušinbegović, ali je vjerovatno zbog transfera u SDA zaboravio na poziv. Vahid Ramić se odazvao odmah, jer Fahrudin Radončić uskoro dolazi u Visoko, a Milutin Veljko je izrazio želju da ga upozna i da mu kaže da ove godine sigurno pobjeđuju.

U kući Koprivica pričali smo na razne teme. Jedna je bila FK “Proleter” za koji je Veljko šumar igrao i bio u Upravi. Zna čovjek svakog igrača po imenu i prezimenu. Ima priču o svakom, bio on živ, pokojni ili rahmetli. Sa 88 godina i poslom šumara dijelom je razotkrivena tajna dugovječnosti. Bistra izvorska voda i život među stablima na čistom zraku. Možda je i najstariji pčelar na visočkoj regiji i šire. Birvaktile je njegov med osvajao prve nagrade na Svjetskom prvenstvu u Italiji. Med nikada nije prodavao. Uvijek je nosio na poklon. Nažalost, pčele su uginule, tako da je sada zapostavio tu ljubav iz mladosti, ali se još uvijek bori protiv bespravne sječe šume. Zna da je teško, ali pokušava da savlada “vjetrenjače”.

Milutin Veljko Koprivica je čovjek udarnik, dobitnik raznih priznanja poput ordena rada i sedmoaprilske nagrade. Čitav život među ljudima u želji da pomogne. Fotkam njega i Vahu u priči i kontam kako “Gospodar” spaja slične ljude. Dva velika džometa (dobročinitelja) su u pitanju. Milutin Veljko je penziju zaradio kao šumar, a dužio je i pošumljavao područja od Kakanja, Vareša, Visokog pa do Kiseljaka. Nikad mimo zakona. Jedino bi nedjeljom pripazio sirotinju koje je bilo i u njegov vakat. Danas bi ga ekolozi mogli pozvati na seminare jer Veljko šumar zna reći: “Drvo ima pravo na svoj život kao i čovjek. Tek kada dođe “doznaka” za sječu to znači njegovu smrt.” Na hiljade duluma novih sadnica su prošle kroz njegove ruke. Jako dobro poznaje sastav tla, tako da uvijek zna gdje se prime smrča, jela, bor, a gdje hrast i bukva.

Sa predsjednikom visočkog SBB-a Vahidom Ramićem se baš zapričao. Ni birvaktile revolucije i knjige sa 747 slika nisu ostale bez pregleda. Bilo je priča i o djetinjstvu, preživljavanju Drugog svjetskog rata, životu u jednopartijskom sistemu i životu minulog rata.

Milutin Veljko je za kompletan kraj od Tušnjića do sela Buci osigurao vodu i izgradio mostove. Komada tri. Vodu je doveo sa Stijene gore sa izvora Orlovača gdje su se na stijenama legli orlovi. Poznaje dobro te vijence brda i planina. Nisam “uhvatio” baš sve ali znam da je spominjao široko i brzo točilo, litice, vučije stijene gdje je našao vučiće, šuplje stijene, crvenku i turska pogledala. A bilo je još naziva. Bila je to akcija iz 1964. godine koju su radom podržali svi mještani koji su htjeli vodu, pa čak i djeca koja su pomagala. Od svoje skromne penzije “pogura” skoro svaku humanitarnu akciju o kojoj piše Dnevni avaz. Svoju staru kuću poklonio je jednoj nani da se koristi njome do kraja života. Drugoj siromašnoj porodici dao je komad zemlje i put, nakon čega mnogo bolje žive. Poštuje staro životno pravilo “da je tvoje samo ono što daš”. Nikad pio, nikad pušio. Voli pisati pjesme i svaku i danas recitira napamet. Mnogo arapskih biznismena je bacilo oko na njegovu kuću i imanje. Nudili su velike pare, ali im je nakon ponuđene cifre u stihu rekao:” Pogledajte rijeku Fojnicu. Na njoj su tri mosta, a vama će pored ovih para, za kupovinu trebati još para dosta.”

Diskretno im je stavio do znanja da imovina predaka nije na prodaju.

I eto… ja ne bih dalje. Fahro i SBB družina imaju čovjeka zlata vrijednog. Od vakta je da ga posjete. Vaha je došao odmah, mada posla na “građevini” ima uvijek. Samo rijetki nađu rijetke.

Objavljeno u: Hronika

Komentari zatvoreni.