MUHAMMED A.S. – SPAS I MILOST LJUDIMA

| 08/01/2016

mas

Usudi se pogledati unatrag. Ne, nećeš vidjeti naučene lekcije oslikane djelima. Iza tebe je onoliko grešaka da srce duža sjećanja ne može podnijeti. I nema dana da se nećeš kajati, proklinjati. Da nećeš žaliti, sestro, jer odrasla si kao mlad pupoljak u kasnu jesen. Bešika ti je bila tvrda, otac ti bijaše suviše dalek, a majka te sa neba gledala. Sestro po sudbini, da si umjela razaznati istinu, sad bi te na oba svijeta Božiji rahmet pratio. Jer, Njegova je milost puno veća od svih mora svijeta. I planina, i nebesa. Pun nam Dunjaluk Božije milosti, a mi smo, sestro moja, odrekle se oba svoja oka pa lutamo kao sjenke po zidovima dok se sunce probija i zaobilazi nas.

Da si znala, rekoh, zašto postojiš, svake bi zore čelom milovala tle. Usne bi ti ispucale i presušile od spominjanja Poslanika, a.s. Da si zavoljela Poslanika umjesto Dunjaluka!
Izgubljena moja, život nije zapisao svoj smisao u podučavanju na greškama. Slagali su te kada su ti rekli da ćeš nakon poraza biti jača. Trebali su biti kadri da kažu kako nekoć ovim svijetom gaziše stopala Milosti Svih Svjetova. On svoje lijepo lice umi na ovoj rijeci pa se okrenu prema nebu jer je i ono znalo da je u njegovo ime stvoreno! Allah, dž.š. mu udahnu dušu, posla ga svim ljudima da im pokaže kud lica svoja da okreću i kako da se usprave kada ih pustinjski vjetrovi nose. Njegov život bijaše jasno obojen- nedostižan oblik kakvom treba naginjati. Gospodar ga obasjao nurom, lice mu umio blagoslovom pa nam ga poslao kao zvijezdu vodilju ka našem spasu. Da si i jednoga trenutka, dok je tvoje srce kucalo, pomislila kako plemenit bijaše Allahov Miljenik, s.a.w.s., smiraj bi te stigao pa makar ove noći. O, tvoje li sreće da si umjesto vazduha udisala salavate, da su ti pogledi tražili nur, da ti je košulja padala do poda!

Sada te gledam, sestro. Tijelo ti liči na izbrazdanu olupinu drevnog broda na dnu okeana, a zatvorene oči kriju tvoju čistu dušu sa kakvom te majka donijela na svijet onoga dana kada je ona otišla tamo kuda ti sada putuješ. Pipnem ti ruku, pipnem ti čeljust- tvoje bilo miruje. Sve nalikuje kao da spavaš, ali tvoji snovi nisu oni iz kojih se budi, koji se do podne zaboravljaju. Nezamislive su sjenke koje te sada traže, prave zasjedu u tvom kaburu. Pitat će te za Muhammeda, a.s., pitat će te za ovaj dio tvoga života. Od srama ćeš se sklupčati, duša će brojati grčeve- jedan po jedan. Proklet ćeš samu sebe, osuditi na zlo. Ali, sestro, razmisli bolje- da li je to zlo ili pravda? Imala si godine; od bešike pa do groba, a zgrabila si kormilo sudbine pa ga vrtila unazad. Tražila si uzore u slikama, pjesmama i drskim očevima. Nisi umjela spoznati da je Miljenikov život bio jedna beskrajna svjetlost koju si trebala slijediti. Ti si kao i svi, onda kad te prvi put nažuljala bešika, na poklon od Gospodara dobila ogledalo u kome si trebala pronaći dio svog odraza. Pobjegla si od vlastite sreće, zatvorila oči i koraknula tamo kud te prokletnik vodio!

Milujem ti ruku, a ne osjećaš da sam ti blizu. Pomogla bih ti da mogu, probudila te iz ovog sna pa da zajedno začujemo ezan i kleknemo tražeći oprosta. Jer svi se premalo pakujemo za put koji nas čeka, zaboravljamo koliko bi nam vrijedan bio i jedan salavat na Allahovog Miljenika, na razlog postojanja oba svijeta i svih sedam nebesa.

Oprosti mi, grešnice, ali moram poći jer se sada bojim da je i meni premalo vremena ostalo. Čeka me namaz, čeka me tkanje kojim ću lice svoje umotati pa Poslanika selamiti.

Amin, sestro po sudbini. Da ti Allah, dž.š. podari rahmet sada dok se boriš sama sa svojim greškama koje si pravila da bi naučila lekciju. Da si Muhammeda, a.s. upoznala, njegova bi ti riječ ugladila trnoviti put. Ali nemoj sumnjati ni sada. Rekoh ti, Njegova je milost prevelika.

Objavljeno u: Hronika, Osvrti

Komentari zatvoreni.