POGLEDAJ SVOJE SINOVE, DOMOVINO!

| 25/11/2016

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

O tebi je spjevano mnogo pjesama, zbog tebe su vođeni ratovi, u tebi su rođeni mnogi velikani, a ti i ne znaš koliko si velika, malena moja.

Nema, bona, u tebi puno grumeni zemlje, nema puno neba nad tobom, ali i ovo što ima- ogromno je. Jer ne žubore ovdje samo obične plave rijeke, ne kroče ovuda samo obični ljudi. Nisi ti državica Jugoistočne Evrope, ti si nebeski svod, ti si svjetlošću obasuta riznica ljepote Dunjaluka. Prastara si, malena moja, vjekovima si dom dobrih ljudi i opet vjekovima bivaš i dom za dušmane koji žele da te nema, da ti ugase iskru života, da te utuše u podnožju Vranice ili Vlašića.

Hoće, bona, da te izbrišu, otisnu Bosnom do Crnog Mora pa da se hladnim vodama sama po sebi gubiš. Hoće i narod tvoj da puste niz jednu od rijeka, da ti bude zvijezda vodilja u ponor. Ali, šuti, budi tiho kako su i dušmani tihi. Ne daj da srce ispusti nijedan muk, kamoli zvuk. Ne da Bog nebeskih ljepota dušmanima! To se nikada zapamtiti neće! Pogledaj svoje sinove, domovino! Vidi kako se bijele brda oko svakog grada! Leže ti sinovi, sneni i umorni, a tvoj im ljiljan na uzglavlju uklesan!

Vidiš li, bona, kako te vole? O, jadni li su oni što su sumnjali u tu ljubav!

Čuješ li, Bosno moja, kako srca majki žustro kucaju dok suzama sinove dozivaju kojima si ti milija od matere bila? Čuješ li, Bosno, i plač čeljadi koja dolaze na ovaj svijet kao tvoji novi sinovi?

Zar sumnjaš da će te manje voljeti od očeva i djedova njihovih?

E, malena moja, nisu tebe zaboravili svi. Kucaš u svakome jače no žila kucavica. I bit će boljih dana već od sljedećeg tvog rođendana!

Objavljeno u: Hronika, Osvrti

Komentari zatvoreni.