banner ad

POČINJE KAMPANJA ZA OPŠTE IZBORE U BiH

| 09/10/2016

IZBORI GLASANJE

Protekli lokalni izbori u Bosni i Hercegovini neće ostati upamćeni po opštem utisku koji su ostavili i po tome što su na njima pobijedili dosadašnji stranački pobjednici, čime se u suštini ništa nije promijenilo, nego će više ostati upamćeni po nekim drugim detaljima.

Kada je riječ o opštem utisku on se nije mnogo promijenio u odnosu na predhodne izbore, bez obzira što je SDA kao najjača stranka u Federaciji BiH izgubila dvocifreni broj načelnika opština, SDP se malo revitalizovao poslije stranačkih lomova, Demokratska fronta „izvisila“ bez ijednog načelničkog mjesta, a SBB se učvrstio kao nezaobilazan koalicioni partner dok je HDZBiH osvojio jedanaest načelničkih pozicija.

Najmanje pažnje u javnosti je, kao i uvijek, posvećeno Distriktu Brčko, iako je on lakmus cjelokupnih odnosa u BiH. U entitetu Republika Srpska samo naizgled je situacija drugačija zbog, više nego ubjedljive, pobjede Dodikovog SNSD-a, odnosno debakla opozicije.

Svoju rezigniranost nimalo nije krio lider SDS-a Mladen Bosić, koji je već u 21 sat, priznao težak poraz opozicionog Saveza za promjene, dok Milorad Dodik nije mogao sakriti svoje likovanje, poručivši da je sada valjda svima jasno sa kime se u Republici Srpskoj, ubuduće, mora pregovarati.

O čemu, Dodik nije precizirao, ali ostao je utisak da će se, naročito poslije uspjeha na lokalnim izborima, Dodikova politika konfliktnosti na nivou BiH i dalje nastaviti. Jedini koji se nije pojavio niti bilo šta poručio je lider HDZ-a BiH, Dragan Čović. Posebnu analizu zaslužuje i izborni rezultat SDA i uloga Bakira Izetbegovića u tome.

Referendumska kampanja

Mnogi će ishod izbora u Republici Srpskoj pripisati referendumskoj kampanji o 9. januaru kao Danu Republike Srpske, protivno odluci Ustavnog suda BiH o njegovoj neustavnosti i zabrani održavanja referenduma, koja je umnogome potisnula predizbornu kampanju u drugi plan. To je samo djelimično tačno, a postoje bar još dva razloga zašto se tako dogodilo.

Jedan je činjenica da je sve ono što se nalazi pod „državnom“ kontrolom, počev od javne uprave pa do preduzeća i ustanova, najveći poslodavac u Republici Srpskoj sa „vojskom“ glasača egzistencijalno i interesno vezanih za vladajuću koaliciju, što se uz stranačku disciplinu pokazalo dobitnom kombinacijom.

Drugi veoma važan faktor je pozicija opozicije u Republici Srpskoj. Onog momenta kada je počela da participira u vlasti na nivou BiH, označena je kao izdajnička u entitetu, a s druge strane i sama je postala nevidljiva, bez jasnog koncepta i bez nuđenja vidljive alternative vladajućoj koaliciji.

Od svih onih obećanja sa nivoa države o suzbijanju kriminala i korupcije, pa i hapšenjima, nije ostalo ništa, a na lokalnom nivou gdje je imala vlast nije ničim pokazala da je kadra uhvatiti se ukoštac sa problemima u lokalnoj zajednici, dokazujući da ima smisleniji koncept od vladajućih stranaka, u čemu je najočigledniji primjer Bosanska Gradiška. Naravno da će se cjelovito o rezultatima lokalnih izbora i izbornim tendencijama ozbiljnije moći govoriti kada budu poznati sastavi gradskih i opštinskih vijeća i tome kakva je njihova stranačka struktura.

Problem izbora u Mostaru

Ono što će ostati upamćeno, ali i kao budući nimalo beznačajan problem, je činjenica da ni poslije osam godina nisu održani izbori u Mostaru i da, zbog izbijanja konflikta, nisu održani izbori u Stocu, potencijalno budućem međunacionalnom žarištu u Federaciji BiH.

Niko neće moći zažmuriti ni pred činjenicom da je u Velikoj Kladuši pobijedio Fikret Abdić, osoba pravosnažno osuđena za ratni zločin, što je sigurno presedan u evropskim okvirima, što uz priču o Sejdić-Finciju i nacionalnim manjinama, te drugim problemima, itekako nameće temu potrebe donošenja jednog modernog i funkcionalnog Izbornog zakona BiH.

Zanimljivo je i da je u Zenici pobijedio nezavisni kandidat kao i u Bihaću Građanski savez, što je razbilo izbornu monotoniju. Vrijedi pomenuti i to da je, takođe slabo vidljivi, HDZ 1990 osvojio četiri načelnička mjesta. Što se tiče Srebrenice mislim da će presuditi glasovi iz dijaspore i oni odsutnih i da će sadašnji načelnik zadržati svoju poziciju, što je dobro za stabilnost budućih odnosa na bh političkoj sceni.

Izbori su pokazali i to da je bh društvo još uvijek nespremno za građanske inicijative i da osim nezavisnih kandidata niko drugi, osim bihaćkog Građanskog saveza, nije se uspio nametnuti kao prepoznatljiva alternative etabliranim strankama.

Zanimljivo je i to da su se na ovogodišnjim lokalnim izborima pojavile nove partije, nezavisni kandidati, zajedničke liste, tako da se BiH sa jednom političkom strankom na 30.000 stanovnika BiH svrstala u vrh liste država s najvećim brojem stranaka. Ostaje za razmišljanje zašto se na ovogodišnjim lokalnim izborima pojavilo 30.445 osoba, kao kandidati za funkcije načelnika i gradonačelnika, za opštinska i gradska vijeća (u Federaciji) za skupštine gradova i opština (Republika Srpska) te za Skupštinu Brčko Distrikta. Plus 102 političke partije, 103 koalicije, preko 300 nezavisnih kandidata, pojedinačnih ili na zajedničkim listama. I, da li je očito da je bavljenje politikom postalo najpoželjniji i najunosniji posao u BiH.

Etablirane političke stranke

Pokazalo se da još uvijek imamo dominaciju etabliranih političkih stranaka i političkih opcija koje godinama dominiraju na bh političkoj sceni, a sve ostalo su samo rijetki izuzeci, pa se predizborne kampanje uvijek odvijaju po istoj, nezanimljivoj i dosadnoj matrici. Zbog toga, neinventivne slogane, propagandni materijal, i upućene poruke neće niko zapamtiti kao što nije zapamtio ni one sa predhodnih.

Kampanju ni ovaj puta nisu obilježile teme značajne za razvoj lokalnih zajednica, i veoma malo kandidata je govorilo o lokalnim temama, vezanim prije svega za politiku zapošljavanja, socijalnu politiku, razvoj lokalnih zajednica i unapređenje lokalne uprave a pogotovo ne o položaju mladih, zaštiti okoline, kriminalu i korupciji. Onaj ko je naprimjer, bio veoma konkretan i nudio konkretna rješenja, kandidat za gradonačelnika Banja Luke, Dragan Čavić, glatko je izgubio od svog protivkandidata.

Ono što je uočljivo i na ovim, kao i na predhodnim izborima, je učešće članova čelništva političkih stranaka, naročito njihovih lidera, čije je učešće u kampanji uticalo na to da su nametnuli teme koje nisu imale nikakve veze sa lokalnim temama, nego su se uglavnom bavili politikom vezanom za nivo entiteta i države, pri tome igrajući na oprobanu kartu nacionalnog, što je već uhodana matrica svih predizbornih kampanja od rata pa do danas.

Reformska agenda

Na kraju, postavlja se pitanje zašto se na ovim izborima nije dogodilo ništa posebno novo i zašto su i ovaj puta pobijedile one stranke koje nose anatemu destruktivnosti ili predznak stranaka koje su upravo doprinijele osiromašenju BiH i njenom tihom nazadovanju i propadanju.

Postavlja se i pitanje koliko smo poslije lokalnih izbora bliže ili dalje rešavanju bitnih pitanja na nivou države i koliko će se sada političke elite okrenuti provođenju Reformske agende i svemu onom što ih čeka na putu ka evrointegracijama.

Veoma brzo će se pokazati koliko će porasti Dodikove ambicije da postane dio vlasti na nivou BiH a koliko će ga u tome podržavati vjerni saveznik Dragan Čović, naravno iz svojih interesa. Sve u svemu, možemo reći da su lokalni izbori završeni, ali da već počinje nezvanična kampanja za predstojeće opšte izbore.

Izvor: Al Jazeera

Objavljeno u: Hronika, Politika

Komentari zatvoreni.