PISMO DJEČAKU KOJEM DROGA KRADE ŽIVOT

| 15/08/2016

p-d

Otkrivena je i više nego što misliš godina prije tebe. Međutim, ti, dječače, misliš da si ti otkrio nešto novo- jednu prividnu sreću. Ali nemoj se zavaravati, dječače, ti ništa ne znaš o njoj.

Ti misliš da znaš, ali ti ne znaš i dok je ona tu, ti nikada nećeš ni saznati. Dosta je bilo ljudi u tvome životu koji su te lagali! Ja te ne poznajem, ali te neću lagati. Nisam ti prijatelj, ali ću te sad voljeti. Ja sam čovjek i ti si čovjek i to je nit koja nas spaja. Moja misija će biti uspješna čak i ako samo pročitaš ovo pismo i na trenutak pomisliš da je ovo lijep gest od mene. Jer pomisliti znači promisliti a to je upotrijebiti jednu tvoju, ali otuđenu stvar- mozak.

Ali, čekaj, droga je sada jedina stvar kojoj ti vjeruješ. Droga. To je ona o kojoj ja pričam, ona koja je kupila dionice tvoga mozga i sada punopravno upravlja njime. Zbog nje si, znam, počeo život kukavice. Ti misliš da radiš nešto, da si hrabar, ali nisi. To je ona. Živi u tebi, radi u tebi i hrabra je u tebi. Uvukla se u svaku sponu tvoga života i preuzela kormilo. Ti si samo jedna ljuska u koju se ona smjestila. Kada ti, ljusko, istruhneš i postaneš beskorisna, ona će pronaći noviju, mlađu i nekorištenu ljusku.

Ali, čekaj, ona je i dalje jedina stvar kojoj vjeruješ, zar ne? Uredu, dječače. Nije mi lijepo da te mučim, sigurno si gladan i žedan, iscrpljen i ostavljen. Sam si, ali vjeruješ da nisi, da je ona tu pored tebe. Ti vjeruješ u nevjerovatno! Međutim, i sam znaš koliko dugo tvoje ruke nisu pružile zagrljaj, koliko dugo nisi provukao osmijeh kroz svoje usne, ali ti vjeruješ njoj i ja to ne mogu promijeniti jer postoje neke stvari koje možeš samo ti promijeniti. Iznenađen si sada, zar ne? Potajno si osjećao kako više nisi u stanju mijenjati bilo šta, kako je sada sve u rukama sudbine, ali nije. I sada i prije mnogo vremena, sve je bilo u rukama čovjeka. A ti si i dalje čovjek, sjećaš se? Ti nisi rob, tvoji postupci i odluke ne smiju biti tuđi! Niti jedan dio tebe ne smije preuzeti niko na ovome svijetu!

Sada, pokušaj na trenutak prizvati sam sebe i zamisli da imaš jednog psa. Hajde, nije teško zamisliti jednog malenog i nemoćnog psa sa dugom smeđom dlakom i rozim jezikom. Sladak je mnogo i voliš ga. Ima oči boje kestena… Jesi li? Uredu, da li bi ikada takvog psa dao ubici? Tvoj odgovor je ne. Unaprijed sam znala, naravno. Jer ti si čovjek, i dalje si čovjek. Ali zašto si sebe dao ubici, a psa bi sačuvao? Je li pseći život važniji nego tvoj?

Droga više nije jedina stvar kojoj vjeruješ, zar ne? Sada vjeruješ i meni jer sam ti pomogla da ne trenutak dođeš do sebe. Nedostajao si sebi, sigurno. Ne brini, ne želim te više zadržavati. Zapamti samo da je ponekad u životu veoma bitno odustati. Naravno, odustati kada se radi o pogrešnim potezima, pogrešnim tvrdnjama, pogrešnim ljudima… Sebe ne smatraj pogrešnim niti manje vrijednim iako te ona tome naučila. Ustani, reci joj glasno: TI SI POGREŠNA I BEZVRIJEDNA! Dječače, nadam se da sam pomogla. Ljudi smo, a čovjek čovjeku ne smije biti vuk!

Objavljeno u: Hronika

Komentari zatvoreni.