banner ad

NOVI JE DAN: KAD SURI ORAO OSTAVI ORLIĆE

| 04/06/2013

visoko-seid-memic-vajta

Lagano dočekujemo novi dan koji se utorak zove i prizivamo sunce koje će ipak na smjenu sa oblacima i pljuskovima. Što reče Seid Memić Vajta koji je jučer bio u Visokom, vrijeme više liči na septembar nego juni.

A vi dragi moji, osmjeh na lice i neka prijateljski pozdrav kliče, jer ne valja nikad ostaviti kolege i prijatelje na cjedilu kao što suri orao ostavi orliće. Dok je širio crvena krila sva su djeca njegova bila. Niko od djece ne otvori čokoladu dok se suri ptica ne slikaše sa njom u gradu.

Odbačeni suri orao ostavi „orliće“ i pojede im čak i skupljene crviće. Orlići ostadoše sami da leže u opustošenom gnijezdu iz kojeg su pokušavali bljuvati vatru, al vatra ni gnijezdo ne zapali.

I sad se da bljuju sjete, al nikako orlići da polete. Ostaju tako jadni i sujetni u gnijezdu sopstvenog neuspjeha, razarajući se mržnjom ničim izazvanog bljuvačkog naleta riječi. Ubija ih osjećaj promašaja, krive procjene uz gađenje na same sebe što su pljuvali druge pa ko bumerang i sebe.

Ima još šanse za sure orliće koji se nekad baš kao rulja koja srlja u propast kao bezlična masa mediokriteta. Sakriju nekad svoje perje, i krila stave preko očiju, al ih sunce natjera da pogledaju svoje opustošeno gnijezdo i onda opet iz nemoći pijuču da ih neko čuje ili da se odbačeni suri orao crvenih krila vrati sa crvićima.

Prijatelj je prijatelj i ne treba mu čak ni tajno zabijati verbalni nož u leđa. Prije ili kasnije sve se sazna.

Zato i prijateljima pojasnite kako možda nisu svjesni bogatstva koje imaju.

Od njihovih očeva poteklo je brojno sjeme života sa više od četiri stotine miliona ćelija. I sve su one ušavši u njihove majke zalutale i uginule. Sve osim jedne. NJIH.

Samo su oni opstali u toploj majčinskoj nutrini, tražeći svoju drugu polovinu, jednu-jedincatu ćeliju majčinog tijela, tako malu da bi više od dva miliona takvih kao ona bilo potrebno da ispuni žirovu kapicu. Oni su uspjeli i sjedinili se započevši nov život. Svoj život. Dvije ćelije sjedinjene u ČUDO.

A moglo se dobiti trista hiljada milijardi ljudi i to niti jedan nalik drugom da su se sve ćelije spojile. NE. Samo mi smo imali tu sreću. Zato treba cijeniti bogatstva koja imamo. I nikad ne postati jadni bijedni suri orlići.

CARPE DIEM

Objavljeno u: Hronika, Osvrti

Komentari zatvoreni.