banner ad
banner ad

NE ZNAŠ ŠTA BOLI, ŠTA SI IZGUBIO, AL’ TI SE PLAČE

| 26/03/2018

“Minulo je od tih neveselih dana već skoro pola vijeka, djeda odavno nema na ovome svijetu, a ja još ni danas posigurno ne znam kakve je boje sljez. Znam samo da u proljeće iza naše potamnjele baštenske ograde prosine nešto ljupko i svijetlo pa ti se prosto plače, iako ne znaš ni šta te boli ni šta si izgubio.”

“Ne mogu da raspletem naše prve godine, ne mogu da razlikujem jednu od druge. Čak i kad raspredem godine na dugačke konce priče, i mada se moja priča prilično savija naprijed i nazad između onda i sada, postoji razlika između konca i klupka. Iako je klupko napravljeno od istog konca, to samo po sebi nije priča. To je samo masivna kugla stisnutih dana i mjesta koji se međusobno pokrivaju, tako da su oni iznutra već odavno nestali u mekoj tami klupka. Kako postepeno odmotavam konac na svjetlost dana, klupko se sve više smanjuje i gubi na težini, sve dok ne ostane samo bestežinska linija priče, dugačak niz povezanih tačaka na liniji koje se uvrću i okreću u krug u mom pokušaju da protumačim godine sa svojim skretanjima i komplikacijama, godine koje se okreću oko sebe u skladu sa zemljinom vječitom rotacijom ponavljanja i promjena. Čudno je kako čovjek uvijek govori o vremenu kao da se nalazi na nekom mjestu gdje se kreće naprijed-nazad. Možda zaista i jeste mjesto, mjesto u kojem svi dani i sati postoje jedni pored drugih, možda čovjek priča svoju priču da bi pronašao put kroz lavirint sjećanja na trenutke razdvojene zaboravom. Ali, postoji više puteva kroz njegove iskrivljene putanje, i ako čovjek krene jednim putem, biće odsječen od svih ostalih. Čovjek se kreće u lavirintu dok odmotava svoje klupko, i kada ono nestane, ostaje mu samo jedan kraj konca da se za njega drži. Polako se vraća, po svom tragu. Ponekad čuje glasove iza tankih zidova tame, ponekad ugleda treptaj svjetlosti gdje je pomislio da je samo zid, ali se drži traga, uplašen da će izgubiti nit i zalutati.”

 Kad izmiksaš Ćopićevu Baštu sljezove boje i  Grendalovu “Tišina u oktobru”

Objavljeno u: Hronika

Komentari zatvoreni.