banner ad
banner ad

NARAVNO DA POSTIM

| 12/06/2017

Znam samo da je suština vjere, svake – djelo, ne puko ispunjavanje propisanih zapovijedi. Čula sam jednu pričicu iz života i mislim da je trebam zapisati. Za vrijeme ramazana, svetog mjeseca muslimana, nekoliko samozadovoljnih mladića na čaršiji su zatekli starca kako krišom jede, pa su ga ironično upitali zar ne posti. Starac im je samouvjereno odgovorio:
– Naravno da postim. Samo jedem hranu i pijem vodu.
Mladići su kroz smijeh upitali: – Ma je l’ stvarno?
Starac im je smireno odgovorio: – Da! Ja ne lažem, nikoga ne ismijavam, nikome ne upućujem zlokoban pogled, nikoga ne uznemiravam, nisam bacio oko ni na šta što nije moje, nikoga ne ogovaram…
Kratko je zašutio, a zatim ih radoznalo upitao: – A da li vi postite, djeco?
Jedan od mladića je posramljeno spustio glavu, te je tiho izgovorio:
– Ne, gospodine, mi se samo suzdržavamo od hrane i pića.

Nura Bazdulj Hubijar “Dragulji i drangulije

Objavljeno u: Hronika

Komentari zatvoreni.