MUSLIMANSKA GRAĐANSKA ŠKOLA U VISOKOM – RUŽDIJA

| 18/10/2013

Visoko-nekad

Osnivanje ruždija u Bosni i Hercegovini predviđeno je još turskim Zakonom o školstvu od 1869. godine, a prva ruždija u Sarajevu osnovana je još ranije tj. 1864. godine za vrijeme Topal (Šerif) Osman-paše. To su bile državne svjetovne škole u Bosni i Hercegovini za vrijeme turske uprave.

Po nastavnom programu ruždije su bile slične tadašnjim evropskim građanskim školama. Pored islamskih vjerskih predmeta i orijentalnih jezika, u njima se učila matematika, historija, zemljopis, ponegdje i francuski jezik, a za doba austrougarske okupacije počeo se predavati srpskohrvatski jezik (čitanje, pisanje i ponešto gramatike).

U ruždije su primani najčešće svršenici mekteba, koji su znali čitati i pisati. Ove škole su mogli pohađati i nemuslimani, ali su to bili rijetki slučajevi. Ruždije su bile četverorazredne škole, a njihovi svršenici su se zapošljavali kao niži činovnici po raznim kancelarijama, a oni koji su htjeli mogli su nastaviti školovanje na drugim školama.

Izdržavanje ruždija snosila je prije okupacije Bosne i Hercegovine vilajetska uprava, u prvom redu tzv. “mearif sanduka” (školskog fonda, kojeg je poslije okupacije preuzela Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine, a time i izdržavanje ruždija).

Ruždije su postojale u oko 30 mjesta Bosne i Hercegovine, kako navodi dr. Hajrudin Ćurić.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

U Visokom je ruždija otvorena oko 1870., kako piše Hamdija Kreševljaković. On tvrdi da zgrada ruždije stoji još i danas kraj Tabačke džamije. Mada neki stariji Visočani kažu da je izgorjela u požaru 1911. godine. Posljedni upravitelj ruždije bio je Abdulah ef. Džonlagić.

Hamdija Kreševljaković tvrdi da je ruždija u Visokom zatvorena godinu dana iza okupacije, tj. 1879. godine. To je, dakle bilo prije 103 godine, pa je, prema tome, sasvim izvjesno da nema više ni jednog Visočanina među živima koji je pohađao ruždiju. Ruždija je u Visokom postojala i djelovala svega 7-8 godina.

Kako smo već unaprijed kazali, građani Visokog su imali običaj da i reformisani mekteb-ibtidaiju nazivaju ruždijom. Do nedavno bilo je živih Visočana koji su tvrdili da su pohađali ruždiju, a za koju već rekosmo da je ukinuta prije 103 godine. Nakon zatvaranja ruždije u istoj zgradi je bilo neko vrijeme smješten mekteb-ibtidaija, pa je valjda i taj slučaj doprinio da visočki građani ibtidaiju nazivaju ruždijom. Jedan od najstarijih visočkih građana, Meho Kilalić kaže da je “išao u ruždiju, koja je bila kod Tabačke džamije”. Ali on kaže: “Tu smo učili samo sufaru, Kur’an i ilmihal”, što jasno kazuje da se tu radi o mektebu, a ne o ruždiji, kao srednjoj školi. To tim prije, što pomenuti još kaže, da su se nakon tri godine učenja činile tzv. “hatme” uz male svečanosti. A to je običaj samo u mektebima, kada djeca pređu učenjem cijeli Kur’an (mushaf). I Meho Kilalić tvrdi da je zgrada ruždije izgorjela u požaru 1911. godine.

Ibrahim Hodžić
Visoko, 1982.

Objavljeno u: Hronika

Komentari zatvoreni.