banner ad

MOJOJ UČITELJICI

| 06/07/2018

Te ratne 1994. godine moja generacija krenula je u prvi razred osnovne škole na Kraljevcu. I, malo je lijepih stvari i situacija kojih se sjećamo iz tog perioda. Prvo što smo spoznali bile su riječi “detonacija” i “geler”, tako da smo školske časove često provodili u podrumu (kasnije školska kuhinja) nego u učionici.

Mi iz (I-c) razreda nismo se plašili jer s nama je istu sudbinu dijelila jedna osoba koja je svoj posao radila sa mnogo predanosti i ljubavi, osoba koja je u našim očima bila nešto što kasnije ni jedan profesor nije i neće biti  – NAŠA DRAGA UČITELJICA.

 

Naša prva i jedina učiteljica bila je Nadža Krifica. Divna žena.

Učiteljica Nadža je obilježila naše djetinjstvo, naše prve školske dane i godine.

Četiri godine bila nam je druga mama.

Bila nam je najljepši vjetar u leđa na putu našeg poslijeratnog odrastanja.

Tužna vijest da nas je u 67. godini života zauvijek napustila, zatekla je sve koji su je poznavali. Kao dugogodišnja prosvjetna radnica u OŠ “Kulin ban” prije par godina otišla je u zasluženu penziju.

Dženaza će se klanjati u subotu, 7. jula 2018. godine poslije ikindije namaza (16:57 sati), ispred Pertačke džamije, a ukopat će se na Gradskom groblju u Visokom.

 

Nadža Krifica ostat će u najljepšem sjećanju brojnim učenicima, radnim kolegama, prijateljima i poznanicima.

Draga učiteljice, budite ponosni na generacije koje ste odgojili.
Hvala Vam!

S ljubavlju i dubokim poštovanjem,

Ismar Imamović  IV-c
(OŠ “Kulin ban” Visoko, 1994-1998.)

Objavljeno u: Hronika

Komentari zatvoreni.