banner ad

MILE – ZABORAVLJENI DOKAZ BOSANSKE DRŽAVNOSTI

| 01/11/2012

Evo jednog od niza primjera kako se u našoj zemlji odnose prema historijski vrijednim stvarima. Svakodnevno kroz Arnautoviće prođe stotine ljudi, većina njih se i ne osvrne prolazeći pored arheološkog lokaliteta Mile. Da li se to događa zbog neznanja o vrijednosti tog mjesta ili zbog nepoštivanja vlastite historije?

Koliko ljudi znaju o historijskom značaju mjesta nazvanom „arheološko područje Mile – krunidbena i grobna crkva bosanskih vladara“, kako ga je definisala Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika? S obzirom na to kako se odnose prema tim ostacima, ljudi očito nisu svjesni njihovog značaja za historiju BiH ili ako i znaju nešto – to očito nije dovoljno da bi se njihov odnos promijenio na bolje.

Da krenemo od početka, istraživani dio lokaliteta Mile prvi put se spominje u povelji Bele IV iz 1244.god., kao posjed Bosanske biskupije – ova činjenica dokazuje da je već tada na ovim prostorima postojala uređena bosanska država. Na zemljištu spomenutom u ovoj poveljiban Stjepan II Kotromanić je podigao prvi franjevački samostan – Samostan sv. Nikole. U XIV stoljeću se spominje da je pored Kraljeve Sutjeske u Milima bilo bansko sjedište i centar državnog života. Mile su jedno od mjesta gdje su se održavali bosanski državni sabori. Samostan je imao i važnu ulogu čuvara vladarskih i drugih javnih isprava (locus credibilis).

U proteklom stoljeću lokalitet je nekoliko puta bio predmet iskopavanja i istraživanja kako bi se utvrdilo stanje i rasprostiranje arheoloških slojeva. Po arheološkim dokazima Tvrtko I je okrunjen u Milama, blizu Visokog, u crkvi koja je sagrađena za vrijeme vladavine Stjepana II Kotromanića, a na tom području su i pokopani i Stjepan II i Tvrtko I. Iskopavanjem 1967.god. pronađeni su netaknuti srednjovjekovni grobovi sa stećcima.

Na današnji izgled područja poseban utjecaj imala je gradnja željezničke pruge 1947.god. Tom prilikom ruševine su grubo poravnate i na njima podignute barake za smještaj omladinskih radnih brigada. Izgrađena uskotračna pruga je kasnije pretvorena u cestu kojom je područje zajedno sa crkvom presječeno na dva dijela. Iako je danas to područje (ili ono što je ostalo od njega) lijepo uređeno i nije pretrpilo nikakve štete u proteklom ratu ono je ugroženo gradnjom objekata u neposrednoj blizini i izloženo ubrzanom propadanju zbog nedostatka redovnog održavanja.

Arheološki lokalitet Mile je proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika 7.jula.2003.god. U junu 2010.godine izvršeno je uređenje lokaliteta sa aspekta zaštite zidova i nivelisanja zemljišta u i oko lokaliteta.

Već 12 godina odlaže se premještanje puta koji presijeca krunidbenu crkvu na dva dijela, iako taj isti put ubrzava propadanje tog lokaliteta. Ova informacija je poražavajuća jerpokazuje koliko i Ministarstvo za obrazovanje, nauku, kulturu i sport brine o tako važnim historijskim lokalitetima. Takvim svojim odnosom prema historiji BiH samo se pomaže onima koji se svim silama trude osporiti postojanje Srednjovjekovne bosanske države, postojanje BiH kao cjelovite države.

Taj ignorantski odnos ljudi i institucija prema arheološkim nalazištima i lokalitetima mogao bi se nazvati bolešću, bolešću koja se ne može izliječiti a koja vodi ka negiranju vlastite historije – jer takvim odnosom prema našoj historiji to i radimo. Postoji izreka: “AKO HOĆEŠ  DA UNIŠTIŠ NEKI NAROD, UNIŠTI MU HISTORIJU“ a mi sami sebi uništavamo historiju, kulturu i običaje naših predaka. Ponašamo se kao kamikaze koje uništavaju sebe, kao slijepi razarači koji nisu svjesni da uništavaju svoj identitet – ono što mi jesmo. Da li ćemo se uspijeti zaustaviti na vrijeme ili nećemo stati dok se potpuno ne uništimo, dok ne uništimo i posljednju lijepu stvar o našoj državi? Da li će arheološki lokalitet Mile ikada dobiti mjesto koje zaslužuje ne samo u našoj historiji već i u našoj sadašnjosti, ili ćemo ga nastaviti uništavati svojom nemarnošću dok od njega ništa ne ostane? Odgovori na ovapitanja zavise od nas, od toga da li smo mi u stanju promijeniti način na koji gledamo sve naše historijske vrijednosti i da li ćemo promijeniti način na koji se odnosimo prema tim vrijednostima.

Objavljeno u: Hronika

Komentari zatvoreni.