KAD INSAN PREGORI

| 11/10/2018

Kad me ono Omer od Rogatice, a sad Omer od Amsterdama zvao, ne znam šta mi bi pa ga upitah:

-Radiš li Omere?

-Ne radim Uzeire, na bolovanju sam ti.

-Šta je rijet, moj Omere.

-Ne znam, Uzeire kako bih ti objasnio ovu moju dijagnozu, možda u Bosni to i ne daju. To ti je ono kad čovjek pregori iznutra, baš ko osigurač, pa nestane struje u njemu i ne može više ništa. Ne svijetli više.

-More li se tamo u vas zamijenit ta žica il novi osigurač turit, moj Omere?

-Jok Uzeire, nisu to još izmislili. Neg moraš mirovat dok ta žica sama ne zaraste.

-Dobro je da u nas nejma te bolesti. U nas ti je, haman svak pregorio iznutra i jopet mu sve lampe sijaju, biva, živi i radi bez te žice uzinad svima. Iz inata. Asli su vas tamo plaho razmazili, moj Omere.

 

Objavljeno u: Hronika

Komentari zatvoreni.