banner ad

HUTBA: VRATIMO PRAVE VRIJEDNOSTI LEJLETUL KADRA

| 01/07/2016

visoko-nocna-almin-tabak

Ramazan će nas vrlo brzo napustiti. Oni koji se s njim druže, radovat će se lijepom Bajramu, iako smo već navikli na dragog musafira, pa se teško od njega rastati. Ali, ostat će nada da će se još života imati, da će se i sljedeći ramazan dočekati.

Zadnjih deset noći Ramazana su vrlo značajne i posebne. Aiša, r.a., kaže: „Poslanik, a.s. je ibadetio u zadnjih deset noći Ramazana, više nego u bilo koje doba godine.“ (Muslim)

Veliki učenjak Šafija, r.a., je rekao: „Sunnet je ulagati veće napore u ibadetima tokom posljednjih deset noći mjeseca Ramazana.“

Pravi musliman je sretan kad može nekome izaći u susret i pomoći ga, a za njegovu sreću postoji više razloga koje samo iskrena ljudska duša može razumjeti. Pravi musliman uživa kad drugog čovjeka vidi nasmijanim, sretnim i veselim, a posebno onda kada je on uzročnik te ljudske sreće i radosti.

Preporučuje se posebna darežljivost tokom zadnjih deset noći ramazana, ali napominjem bez rasipanja i pretjerivanja prilikom činjenja darežljivosti. Ibn Abas prenosi hadis u kome se kaže: „Poslanik, a.s., bio je najdarežljiviji čovjek, a najdarežljiviji je bio u mjesecu ramazanu kad mu je dolazio Džibril. Dolazio mu je svake ramazanske noći da bi ga podučavao Kur’anu, tako da je Poslanik, a.s., postajao blaži od blagog povjetarca u činjenju dobra.” (Buharija, Muslim).

Islamski učenjak En-Nevevi je rekao: „Velikodušnost i darežljivost snažno su preporučeni tokom mjeseca ramazana, posebno tokom njegovih zadnjih deset noći.

Po učenju islama muslimani su dobročinitelji koji se nikad ne rasipaju imetkom bespotrebno, već štede kako bi, kad je to potrebno, davali i pomagali drugima. U svom davanju oni, pored zekata, obavezuju sebe i na druge vidove davanja i potpomaganja Allahovih stvorenja.

Ono čega se trebamo čuvati prilikom davanja zekata, sadekatul-fitra, hedija (poklona) i sadake jeste licemjerno davanje samo da bi nas drugi vidjeli, te kasnije prigovaranje i hvalisanje za učinjeno dobročinstvo. Iz  više hadiskih predaja zaključujemo da je najbolje da udjeljivanje, osim zekata, bude tajno.

Jedan bitan detalj koji svaki škrtica treba da zna, a to je nepobitna istina da onaj koji daje i dijeli u ime Allaha Uzvišenog, nikada neće osiromašiti i propasti. Uzvišeni Allah dž.š. u časnom Kur’anu garantuje da će onima koji budu davali i pomagali drugima, njihov imetak uvećati mnogostruko i da će ih za njihovu darežljivost posebno nagraditi.

Allah Uzvišeni kaže: “Ha Mim. Tako Mi Knjige jasne, Mi smo počeli da je u Blagoslovljenoj noći objavljujemo – i Mi, doista, opominjemo – u kojoj se svaki mudri posao riješi.”  Ed-Duhan, 1.-4.

Veliki dio muslimanskog ummeta danas samo sanja o zlatnom dobu koje je nekada bilo, a neki uopće ništa i ne sanjaju. Danas mnogi ni o čemu i ne razmišljaju. Dok su muslimani razumijevali onu naredbu Ikre iz noći Kadra, muslimani su svoj život živjeli i doživljavali na sasvim drugačiji način nego što mi to činimo danas. Kad su muslimani prestali s razmišljanjem o Kur’anskim porukama, te naposljetku i s njihovom primjenom, onda je islam većini ummeta postao noćna mora.

I dok ovoga ramazana u noći Kadra budemo učili ono Ikre, pokušajmo se vratiti pravom načinu postupanja prema Kur’anu. Učimo, razmišljajmo i primjenjujmo ono što saznamo iz Kur’ana. O tome razmišljajmo dok budemo Kadersku noć budni provodili iščekujući naredni ramazanski dan. Kanite se pukog brojanja rekata nafila namaza, od kojih nema koristi, jer smo toliko zauzeti da to bude 50, 60 ili 100 rekata da i sami ne znamo šta smo i kako smo klanjali, a o razmišljanju nećemo tu ni govoriti. Jedino što ljudi poslije spominju su bolna koljena i zadovoljstvo što se izdržalo 100 rekata. Pa pobogu ako je Lejletul Kadr spao na to da bude čas fizičkog teško se nama.

Na kraju želim istaći da islam ne želi od čovjeka da bude samo sezonac, ili da bude poslušan Allahu samo u određenim mjesecu, a da zatim to potpuno prekine. Dobri prethodnici bi govorili: “Ružan li je onaj narod koji ne zna za Allaha, osim u vrijeme Ramazana. Budi pravi pobožni čovjek, a nemoj biti samo ramazandžija.” To znači da ne trebaš biti pobožan samo u Ramazanu, već moraš biti pobožan u svakom mjesecu. Povećaj pokornost i aktivnost u Ramazanu, ali nastavi sa pokornošću Allahu, dž.š., i nakon mjeseca Ramazana. To će biti indikacija da ti je Allah prihvatio post i namaz. Dakle, signal prihvaćanja dobročinstva, jeste spremnost činjenja i dobročinstva nakon ramazana.

Allaha molimo da nas pomogne da učimo, o učenju razmišljamo, a ono što naučimo u životu primjenjujemo. Gospodaru naš, na pravi put nas uputi, od lošeg odvrati, na Sudnjem danu Milostiv budi. Amin, ja Rabbel-alemin!

Imam Hadži Ibrahimove džamije Vedad ef. Limo

Objavljeno u: Osvrti

Komentari zatvoreni.