banner ad

HUTBA: SVI ZNAJU SVE

| 08/09/2017

prst

Riječ يَسْأَلُونَك je uobičajeni početak onih Kur’anskih ajeta u kojima Allah dž.š. daje odgovor Poslaniku a.s. na pitanja koja su mu postavljana. Ova riječ znači – Pitaju te o nečemu?!

Oduvijek su ljudi svakog doba i vremena imali nerazjašnjena pitanja na koja su željeli dobiti odgovore. Pitali su Poslanika o mnogo čemu, i on im je davao odgovore. Pitali su i učene nakon Poslanika o mnogim stvarima, i oni su davali odgovore. Pitaju se i danas učeni, ali sve manje.

Pojam „učen“ ili „učeni“ ne označava samo učenog u vjeri. Čovjek može biti učen u vjeri, ali isto tako može biti učen u mnogim drugim naukama, ne samo vjerskim. Kroz povijest, vrlo je malo bilo istinskih učenjaka koji su imali enciklopedijsko znanje, učenjaka koji su bili žive pokretne biblioteke. I danas je vrlo malo takvih ljudi koji posjeduju enciklopedijsko znanje, ali veoma je mnogo onih koji misle da su takvi. Danas je veoma je mnogo onih koji misle da znaju sve.

Ali, jedno je misliti a drugo znati. Može čovjek misliti da zna, ali ipak na kraju biva primoran da se obrati onima koji su učeni u određenim oblastima. Npr. kad zasađene voćke u voćnjaku ne dadnu dovoljno roda i ploda, čovjek, koji je mislio da zna kako treba voćku zasaditi, okalemiti i njene grane podrezati, ipak na kraju zovne onog koji je izučavao voćarstvo. Kad poželi da nešto gradi, insan ipak pozove onoga koji zna kako se gradi, jer se čovjek boji da će se sagrađeno srušiti. I tako se može reći i za sve ostale nauke i zanimanja.

No međutim, možemo reći da je danas najviše „učenih“ u sferi vjere. Haman da se na polju vjere čovjek današnjice može najviše eksponirati i pokazivati i drugima dokazivati sa svojim samoprozvanim znanjem, bez straha da će ga stići posljedice.

Da je tako potvrđuje činjenica da je kod nas u Bosni, u zadnje vrijeme i zadnjih godina, zavladala opća hiperprodukcija samozvanih vjerskih alima-učenjaka koji misle da znaju sve, koji misle da znaju bolje i od najvećih alima, ne samo današnjice već općenito.

Mnogi današnji samoprozvani učenjaci daju odgovore na pitanja na koja ni najveći alimi nisu odgovorili. Tako olahko samozvani alimi donose fetve-rješenja na određena fikhska pitanja, proglašavajući nešto halalom ili haramom.

S druge strane, druga vrsta samoalima se izigrava s jasnim Allahovim ajetima, naredbama i zabranama, te tako olahko stvari koje su haram proglašavaju halalom.

Više niko nikoga ni ne pita, niti se postavljaju pitanja, jer velika većina misli da sve zna, da ima odgovore na sva moguća pitanja. I prije pitanja mnogi imaju neki svoj odgovor, pa ako im zapitani ne dadne odgovor koji je u skladu s njihovom tezom, iz pitanja, onaj koji je pitao, prelazi u raspravu.

Najmanje je danas onih koji kad postave pitanje spremni su i žele da se okoriste odgovorom i koji su spremni prihvatiti odgovor na svoje pitanje, bez obzira kakav on bio.

Ono Kur’ansko pravilo „Čujemo i pokoravamo se“ danas je sve manje. Može se reći da je danas aktuelno „čujem, ali da ja tebi kažem šta ja mislim o tome“. I tako otpočnu rasprave, ne sa željom da se zajedničkim putem dođe do odgovora, već svako želi da drugog ubijedi kako je on u pravu i kako je ono njegovo ispravnije.

Prve generacije nakon Poslanika a.s nisu imale odgovore na sva pitanja svoga vremena, ali su zajedničkim putem i zajedničkim raspravama o određenim pitanjima dolazili do rješenja. Njihova želja je bila da pronađu rješenja i odgovore, i na tom putu su velikani islamskih znanosti poput Ebu Hanife, Malika, Šafije i ostalih, znali revidirati svoja mišljenja i stavove i prihvatiti tuđa za koja su uvidjeli da su ispravnija.

A želje današnjih učesnika u raspravama, pritom još i samoprozvanih alima, nisu doći do rješenja i odgovora na pitanja današnjice, već je samo želja da se onome koji ima drukčije mišljenje dokaže kako on nije u pravu. A ta želja je posljedica prevelike samouvjerenosti u samog sebe i uvjerenosti u ispravnost svoga mišljenja. I onda kao posljedicu svega navedenog, u današnje vrijeme imamo toliko samoprozvanih učenjaka koji misle da sve znaju.

A rješenje je jasno a ono glasi: – Danas je vrlo malo istinskih učenjaka. Svima nama u Bosni, izuzev nekoliko rijetkih izuzetaka, Ilmihal bi trebao biti prvo i osnovno gradivo i ono nam je dovoljno. Kad ono što naučimo u Ilmihalu prenesemo u praksu, kad nam vjera bude na djelima a ne u priči, onda ćemo s teorijskog islama prijeći na praktični.

Kad naučimo da je islam život, a ne priča, tad ćemo zaboraviti na drugog, pozabavit ćemo se samo o sebi, jer nećemo imati vremena osim da brinemo svoje brige. Kad muslimani cijelog svijeta islam počnu živjeti u praksi a ne teoriji onda će da sliče prvim generacijama.

A do tad, dok to ne uradimo, svjedočit ćemo onome što trenutno gledamo šta se dešava s islamskim svijetom. Allaha molimo da dobro radimo a lošeg se klonimo, u islamu živimo i kao takvi selimo. Amin, ja Rabbel-alemin!

Imam Hadži Ibrahimove džamije Vedad ef. Limo

Objavljeno u: Osvrti

Komentari zatvoreni.