banner ad

HUTBA: RAD I NAFAKA

| 19/05/2017

visoko-psenica

Svaki dozvoljen posao kod Uzvišenog AIlaha je častan posao. Kod Uzvišenog Allaha nema prezrenog ili uzvišenog posla ukoliko su oni u domenu dozvoljenog.

Svaki čovjek koji ima i određeni višak nafake u odnosu na njegove potrebe treba pokušati da je usmjeri na ljude, da bi se oni njome koristili. Ukoliko čovjekova nafaka bude u snazi, onda tu svoju snagu treba pružiti drugom čovjeku i pomoći slabome. Ukoliko je njegova nafaka u znanju koje mu je darovano, treba ga dati i drugome, da bi se njime koristio. Ukoliko je njegova nafaka u blagosti, treba oprostiti prijestupniku i ne naljutiti se kada ga neko isprovocira. Dakle, svako ko ima neku vrstu nafake treba učiniti da se i drugi ljudi njome koriste.

Nezadovoljstvo ljudi onim što im je Uzvišeni dao proističe iz njihovog poimanja da je nafaka ograničena samo na neke stvari, dok u isto vrijeme zanemaruju mnogobrojne vidove nafake kojima se koriste. Oni to ne mogu pojmiti zbog svoga nemara i ograničenosti svoje spoznaje. Mržnja između onoga koji nešto posjeduje i onoga koji ne posjeduje nastaje kao rezultat pogrešnih mjerila kod ljudi.

Uzvišeni Allah nam poručuje: “Vi ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate!” (El-Bekare, 216.)

Kada ovaj ajet imamo na umu, onda nas neće obuzeti tuga zbog nevolje koja nam se desila, ili nas pak neće obuzeti golema radost zbog dobra koje nam se desilo. Iz ovog ajeta učimo da poštujemo Allahovo određenje na zemlji i da budemo zadovoljni njime, ma koliko nam ono teško padalo.

U drugom ajetu Uzvišeni kaže: Moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao. (En-Nisa, 19.)

Dakle, mi zbog svoga ograničenoga znanja ne možemo uvijek pravilno prosuditi šta je to dobro, a šta zlo po nas u našim životima. Moramo obratiti pažnju na činjenicu da nam nafaka dolazi kao rezultat moći Uzvišenog Allaha, a ne da je nafaka povezana sa materijalnim uzrocima za njeno sticanje. Ustvari, mi ne donosimo sami sebi nafaku, mi ne pronalazimo i nismo uzrok nafake, već se trudimo da je steknemo; ako nam je propisana, ona će doći, a ako nije, onda je sigurno nećeš dobiti. To nam je Uzvišeni Allah pojasnio na praktičnim životnim primjerima. Naime, Uzvišeni učini da se čovjek trudi da ostvari materijalne pretpostavke za sticanje nafake na jednome mjestu, a ona mu dođe sa drugog mjesta, odakle je nije ni očekivao!

Uzvišeni Allah je u prilog pojašnjenja suštine nafake objavio brojne ajete: “I opskrbiće ga odakle se i ne nada…” (Et-Talak, 3.)

Nemojte da nas zavaraju materijalna sredstva za sticanje nafake, ma koliko nam se ona značajnim činila. Mnogo je onih koji su zavarani materijalnim sredstvima. Moramo shvatiti da postoji razlika između rada i nafake.

Sura Kehf 32-44 ajeta Allah dž.š. kaže: I navedi im kao primjer dva čovjeka; jednom od njih smo dva vrta lozom zasađena dali i palmama ih opasali, a između njih njive postavili. Oba vrta su davala svoj plod, ničega nije manjkalo, a kroz sredinu njihovu smo rijeku proveli. On je i drugog imetka imao. I reče drugu svome, dok je s njim razgovarao: “Od tebe sam bogatiji i jačeg sam roda!” I uđe u vrt svoj nezahvalan Gospodaru svome na blagodatima, govoreći: “Ne mislim da će ovaj ikada propasti, i ne mislim da će ikada Smak svijeta doći; a ako budem vraćen Gospodaru svome, sigurno ću nešto bolje od ovoga naći.” I reče mu drug njegov, dok je s njim razgovarao: “Zar ne vjeruješ u Onoga koji te je od zemlje stvorio, zatim od kapi sjemena, i najzad te potpunim čovjekom učinio? Što se mene tiče, On, Allah, moj je Gospodar i ja Gospodaru svome ne smatram ravnim nikoga. A zašto nisi, kad si u vrt svoj ušao, rekao: ’Mašallah! – moć je samo u Allaha!’ Ako vidiš da je u mene manje blaga i manje roda nego u tebe, pa – Gospodar moj može mi bolji vrt od tvoga dati, a na tvoj nepogodu s neba poslati, pa da osvane samo klizava ledina, bez ičega, ili da mu voda u ponor ode pa da je ne mogneš pronaći nikada.” I propadoše plodovi njegovi i on poče kršiti ruke svoje žaleći za onim što je na njega utrošio – a loza se bijaše povaljala po podupiračima svojim – i govoraše: “Kamo sreće da Gospodaru svome nisam smatrao ravnim nikoga!” I nije imao ko bi mu mogao pomoći, osim Allaha; a sam sebi nije mogao pomoći. Tada može pomoći samo Allah, Istiniti, On daje najbolju nagradu i čini da se sve na najbolji način okonča.

Vlasnik dva vrta se hvalio vjerniku blagodatima ovoga svijeta. On je materijalne uzroke za sticanje nafake uzeo za predmet svoga hvalisanja, a zaboravio je da ti uzroci blagostanja i nafake ne rade sami, već putem snage i moći Onoga ko ih daje, Uzvišenog Allaha. Vlasnik bašće se hvalio na osnovu pretpostavke da je on stvorio ono što posjeduje. Tako mnogim ljudima nestane sna o velikoj zaradi za koju su se pripremali. Zato draga braćo, znajmo razliku između rada i nafake, ne dopustimo sebi da budemo nezahvalni na Allahovim blagodatima i molimo Allaha dž.š. da nam u svemu što nam je propisano bude hajr. Amin!

Imam Hadži Ibrahimove džamije Vedad ef. Limo

Objavljeno u: Osvrti

Komentari zatvoreni.