DOŠAO JE 11. JULI

| 11/07/2016 | 0 Komentara

srebrenica1

Ponovo je došao 11. juli. Dolazi svake godine i dolazit će zauvijek i to ocrtan crnom bojom na kalendaru.

Prošla je 21 godina otkako stotine majki oplakuju svoju djecu ili ipak žive u nadi da će im se vratiti. Nekada. Negdje. Nekako.

Bože, oni su u velikoj zabludi. Truju nas i na muke nam pristaju. Ljudi su, kažem ti, pogana vrsta pa sami sebe mrze i ubijaju.

Nije nama teško izgraditi zemlju takvu pa da živimo zajedno. Muslimane vjera tome uči. Muslimani nisu žedni ni vaše niti bilo čije krvi! Nije, bolan, teško prihvatiti ni toliku zlobu u vama, lahko bismo se pomirili i s tim. Teško je kad tvrdite da genocida nije bilo. Kako, bolan, nije? Ko ugasi 8372 duše? Ko nam ubi djecu, očeve, majke, braću i sestre? Ko nam ubi želju za životom dok čitamo sve strašne priče o Srebrenici?

Pa ako već ne vjerujete u historiju, vjerujte u sadašnjost. Okrenite se, bagro, oko sebe. Zašto priželjkujete da se Srebrenica OPET ponovi? Pa kako će se nešto desiti OPET ako se (po vašim tvrdnjama) nikada nije ni desilo? O neljudi, tu se nešto opasno ne uklapa.

A ko je čovjek, neka zapamti dobro sve. Da se ne zaboravi. Da se ne ponovi. Pomolimo se za naše rahmetli Srebreničane i zatražimo od Allaha, dž.š. da svakoga uputi na pravi put jer Allah nas uči da ne mrzimo i da se u Njega uzdamo. Jer Allah, dž.š. zna najbolje!

Objavljeno u: Hronika, Osvrti