banner ad

DESET ŽENA

| 01/07/2017

Nana Subhija je često znala rijet da je naš dedo Atif imo deset žena. U mene mati joj je u svemu davala za pravo osim kad bi ovo reci.

Ih, deset, odaklen mu deset žena, bona ne bila, kako hi ja ne znam, pamtim samo dvije. To si ti čula u onoj pjesmi. Jok on.

Jašta neg deset, ko kad je bio naočit, imo one nausnice pa kad bi još nakrivi fes, nemereš gledat u njeg od ljepote, a iz fine, stare sarajevske familije Arnautović.

Prvo dovede onu Nafiju, od Šoša, sve su mu bile iz bogatih famelija, a ona mu donese sejsenu, biva miraz na sedam ata. Plaho je sevap kad mladoj dogone sejsenu, biva cejzluk. Prije se govorilo, ako nejmaš ništa dat makar udjeni konac u iglu pa je zabodi na samar kad miraz gone. Sevap je.

Uredila Nafa kuću sva sija. Na minder stavila kalufne jastuke od čohe i prekrila ih sve srmom izvezenim peškirima i jajgijama. Prostrla sve nove, rukom tkane ćilime.

Birvaktile su žene plaho znale s ljudima, nikad hi nisu zvale po imenu neg bi him reci:

Đela mašala, moj beže, bojrum paša moj…I sve tako. Nafa je vašeg dedu Atifa zvala Atila.
Kad bi on dojdi s posla, đi god bi stani jal pojdi da sjedne, ona na njeg:
Ne na to, Atila pogužvaćeš, isprljaćeš. to je meni babo dao u miraz. Njemu ti dodije i on joj jenom sve ono što je donijela skine i razbaca, veli da imam đi sjest rahat.

Kad bi pojdi radit, pita ga Nafa šta će ručku i on joj rekne. Dojde s posla, ona spravila nešto drugo. I tako povazdan dok se on ne dosjeti pa joj rekne šta će spremit, bezbeli nešto što ne voli, a ona ti uzinad spremi nešto drugo a i ne zna da on to plaho begeniše.
I tako projdoše i dvije i tri godina u natezanju, a kad snekim živiš nemereš se sa njim natezat i ić mu uz dlaku neg mu moraš ugađat pa da mu se omiliš. On ti Nafu vrati babi, a ona ponese sve što je donijela. Osta kuća prazna, ali se imalo đi sjest, a bome i pojest što je srcu drago.

Domalo dovede Sajmu Mulalićku, rekoh li vam ja, sve iz finih sarajevskih familija.
Haj eto dvije i ti treća, al nemoj bona ne bila mati govorit da ih je imo deset kad nije.

Jašta je, ako nije i više. Samo dok sam ja bila za njim doveo je tri na me, i to s ćešme kad bi se vraćaj iz akšamluka sabahile. Sve mlado bilo, poletilo u finu kuću. Ha on ode spavat ja se izgalamim na njih i otjeram hi kući. Haj ti reko dijete svojoj mami, a ja neću nikom govorit da si pošla za ženjenim čojkom. Ako ko uspita rijet ću da si mi vode donijela.

E sad si ga vala zeleno uzbrala, de ne pregoni bonićko djeca te slušaju, veli joj moja mati, biva neda na svog babu.

Jašta je neg imo deset žena , više neg u onoj pjesmi. I tako bi se ona nastavila pričat sve do desete žene da nas mati ne rastjera samo da nana prestane o tome više pričat.

Iz Hadžibegove treće ako mogne stat, ako ne mogne onda ćemo je u četvrtu ako Bogda (U pripremi)

Objavljeno u: Hronika

Komentari zatvoreni.