ČETVRTI DAN- ŽEDNI KRAJ BUNARA

| 24/12/2015

visoko-voda-cajengrad

Bilo je to u prošlom vijeku, ali pamtim te ljude kao da je bilo danas. Ima sigurno tri decenije i jače kada su mještani Srhinja išli u Beograd po vodu. Bar tako je izgledao naslov „Večernjih novosti“ i „Večernjih novina“. U „Oslobođenju“ slična priča.

Česte su svađe za vodu. Skoro isto kao za prokletu među, kad i braća znaju zaratiti. Četvrti dio „Pobješnjelog Maksa“ bazira se na borbi za vodu. Niks nafta. Voda.

Visočka općina uzduž i poprijeko, imaće puno bolje međuljudske odnose i manje komšijskih svađa, kada postojeći lokalni vodovodi uđu u sistem gradske mreže. JKP „Visoko“ tada preuzima garanciju za kvalitet, čistu i zdravu vodu uz održavanje mjesnih vodovoda.

Jučer su 33 domaćinstva u Čajengradskoj ulici dobila vodu sa izvorišta „Vrutak“. Radost na licima ljudi. Samo zbog nepotrebnih i nerezonskih opstrukcija bili su „žedni kraj bunara“. Slično je bilo nedavno u Ramadanovcima.

Lokalna vlast je uvijek željela pomoći, ali su sa drugih mjesta tehnički problemi kočili širenje vodovodne mreže. Vazda je bilo lokalnih šerifa.

Javni sektor kroz reforme koje su obećane i koje se realiziraju postaje sve efikasniji. Zna se ko je zadužen da radi operativno na terenu, a ko će da kroji politiku. Kad se ne miješaju nadležnosti, problemi na terenu nestaju.

Veliki projekat koji starta u narednoj godini vrlo brzo će vodom snabdjeti Čekrekčije i Banjer, a onda se kreće prema najsušnijim dijelovima. Gračanica, Moštre…

Načelnica Amra Babić i direktor JKP „Visoko“ Almir Hadžialić su tandem koji sa saradnicima rješava pitanje vode koja je egzistencijalna ljudska potreba i nešto na što svi ljudi imaju pravo. Zato su krenuli da sistemski rješavaju ta pitanja uvodeći nove korisnike. Najljepši poklon pred početak Nove godine dobili su mještani Ramadanovaca i ulice Čajengradska.

Lijepo bi bilo vodene poklone što više dijeliti i u godini koja nas očekuje.

Objavljeno u: Hronika, Osvrti

Komentari zatvoreni.