BARTOLOMEJSKA MOĆ – SASVIM OBIČAN VISO(Č)KI PIJANISTA

| 24/03/2013

visoko-bartolomej-s

Izvor: SLOBODNA BOSNA  Piše: Dino Bajramović

“želim da gledam na Bosnu i Hercegovinu kao na državu u kojoj mogu da živim, radim i uživam“

Na predstojećem “27. muzičkom biennalu”, koje će se početkom aprila održati u Zagrebu, našu državu predstavljaće pijanista BARTOLOMEJ STANKOVIĆ; rođen je u Zenici, školovao se u Visokom, Sarajevu, Zagrebu i u Veroni, a za naš magazin govori kako o vlastitom školovanju, tako i o svojoj dosadašnjoj vrlo uspješnoj karijeri.

Baš kad su, svi oni koji vole ovu državu, glasali za suverenu, nezavisnu, jedinstvenu, nedjeljivu i sekularnu Bosnu i Hercegovinu Bartolomej Stanković proslavljao je u Visokom svoj četvrti rođendan. Danas je to stasit i visok momak, kao da je na sastanak s nama u kafiću Orange u svom gradu iskočio iz prve petorke KK Visoko. No, visočki osnovac, sarajevski srednjoškolac, zagrebački diplomac i veronski postdiplomac, vrstan je pijanista, talentovan do beskraja, virtuoz koji se kvalitetno utabanom stazom kreće ka zvijezdama. Potvrdiće on sve ove epitete, sasvim sigurno, na predstojećem 27. muzičkom biennalu, koje će se početkom aprila održati u Zagrebu. A u program ove ugledne glazbene smotre premijerno održane 1961., na kojoj su nekada sudjelovali i John Cage i Igor Stravinski, njegovo ime uvršteno je nakon što je položio audiciju na kojoj je odsvirao Metamorfoze, fantastično djelo svog sugrađanina Avde Smailovića.

NEKADA RADOST, A NEKADA TUGA

“Metamorfoze su djelo koje fascinira slušaoca od prvog zvuka koji se začuje iz klavira. Zašto kažem zvuka? Zato što kompozitor Avdo Smailović u ovom djelu pomiče granice zvučnosti klavira, te zvuk postaje bit sviranja, putokaz interpretatoru da se posveti istraživanju različitih boja zvuka klavira. Uz to, u Metamorfozama, koje su zapravo preobrazbe zvuka, skriveni su i folklorni elementi, koje je kompozitor majstorski utkao u djelo, gotovo neprimjetno, ali ipak prisutno. A Zagreb će početkom aprila postati centar svijeta u savremenoj muzici. Publika će imati prilike slušati poznate interpretatore, koji će izvoditi vrhunska djela 20. i 21. stoljeća. Izvedba djela Metamorfoze od Avde Smailovića bit će u sklopu bijenalskog projekta EU Inside/Outside, gdje će biti predstavljena djela kompozitora koji su djelovali ili djeluju u Europskoj uniji i onih izvan EU. Tako je Visočak Avdo Smailović izabran kao predstavnik savremene muzike Bosne i Hercegovine, a čije će djelo Metamorfoze interpretirati jedan mladi Visočak”, objašnjava Bartolomej Stanković. Sada smo negdje na samim počecima njegove karijere. Završio je Osnovnu muzičku školu Avdo Smajlović u Visokom (kompozitor se zove Avdo Smailović, a škola Avdo Smajlović, ko će ga znati zašto), a profesorica mu je bila Bahrija Šabanović… “To su godine djetinjstva, godine u kojima sam zavolio muziku i klavir, godine lijepih trenutaka i nezaboravnih uspomena. Profesorica Bahrija mi je prenijela ljubav prema muzici i klaviru. Jer, muzika je iznad klavira. Klavir je, ipak, samo instrument. A muzika, ta divna umjetnost, koja postoji otkako je i čovječanstva, danas je moj život, moja radost, ponekada i moja tuga, a klavir sa svojim crnim i bijelim tipkama vjerni životni saputnik, koji će strpljivo poslušati svaku moju misao, bilo ona vesela, tužna, vatrena, bezvoljna, ogorčena ili ushićena.

visoko-bartolomej-s2

Profesorica Bahrija mi je bila i ujedno profesorica solfeggia i teorije te je svojim znanjem i iskustvom izgradila takav temelj znanja iz te oblasti, da do kraja svog studija nikada nisam imao poteškoća ni u jednom teoretskom predmetu”, kaže naš sagovornik i odgovara na pitanje kome ima zahvaliti za ljubav i intenzivan odnos prema tom instr u – mentu: “Svima, ponajviše mojim roditeljima, porodici i profesorima. Ali i onima koji su me znali isprovocirati. Zahvaljujući i onima boljim od sebe, koji su mi bili i ostat će, nada, da uvijek mogu bolje i da se trebam neprestano truditi, a tim istim ljudima pružiti nesebičnu podršku i biti sretan jer imam prilike da ih čujem, vidim i upoznam. A na kraju, ona zrela ljubav, koja je došla nakon višegodišnjeg učenja i rada, nakon hiljada sati provedenih uz instrument i nakon više stotina hiljada odsviranih nota, proizašla je iz same muzike koju sviram, iz djela genijalnih kompozitora koji su nam ostavili u amanet brojne kompozicije. A mi danas imamo čast da oživimo te genije i da uživamo u čaroliji muzike.” A onda Srednja muzička škola u Sarajevu, u klasi profesorice Angeline Bojović- Pap. Iako je vozario svaki dan od kuće do škole, tvrdi da nije bilo teško: “Bilo je uzbudljivo upoznavati nove ljude u autobusu, a bilo je i vremena za napisati neku zadaću ili pročitati knjigu ili BUG časopis. Prelazak sa časova klavira kod profesorice Bahrije, na časove klavira kod profesorice Angeline bio je svojevrstan šok. Novi način sviranja, vatren temperament beogradske profesorice, putovanja u Sarajevo, novi ljudi… sve je to zahtijevalo vrijeme prilagođavanja i sjećam se da sam časove klavira zavolio tek pred kraj prvog polugodišta. Za Srednju školu me vežu lijepe, ali i tmurne uspomene.” A šta je prevagnulo pa se odlučio upisati na Muzičku akademiju u Zagrebu? “Ljubav za muziku. Planirao sam da idem u Zagreb još za vrijeme trećeg razreda srednje škole, samo to nisam nikome govorio. Najviše me privlačila dvorana Vatroslav Lisinski u kojoj gostuju velika imena međunarodne muzičke scene, kao i velike mogućnosti i prilike studiranja u glavnom gradu Hrvatske. Snovi se ostvaruju, jedan po jedan, pa je tako i san o studiranju u Zagrebu postao stvarnost jednog krasnog julskog dana, kada sam saznao da sam položio prijemni ispit na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i to u klasi renomirane hrvatske pijanistice prof.em. Pavice Gvozdić“, veli Bartolomej. Nisu to bile, tvrdi, teške i naporne godine, mada je bilo puno odricanja: “Studij je bio lakši od srednje škole. Te godine naravno jesu bile teške u smislu teškog gradiva na klaviru, ozbiljnih priprema za nastupe i ispite, ali koncerti koje sam posjećivao su unosili radost u moj život i ništa mi zapravo nije bilo teško. Bilo je tu i odricanja u svakom pogledu, no u životu se mora puno dati, da bi se puno dobilo. Jedno bez drugog ne može. I tako koliko god sam dao sebe, toliko se to, pa čak i više, vraćalo nazad k meni. Pozitivno ili negativno, sami odlučujemo. Svakako da sam stekao mnoga znanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, zahvaljujući vrsnim profesorima, ali bih svakako istaknuo svoju profesoricu Pavicu Gvozdić, koja je u meni prepoznala talent i volju za radom, te me nesebično učila svih pet godina studija klavira.”

BiH JE DIO SVIJETA

Bartolomej Stanković diplomirao je 2011., a zajedno sa svojom mentoricom, profesoricom Pavicom Gvozdić, odabrao je i pripremio dva monumentalna djela klavirske literature: Sonatu u h-molu Franza Liszta te Slike s izložbe ruskog kompozitora Modesta Petroviča Mussorgskog. “Dva djela koja zajedno broje gotovo 50.000 nota, pripremao sam pola godine i vrlo uspješno interpretirao pred stručnom komisijom, ali i meni uvijek najdražom – publikom, koja je došla da podrži moj rad i uživa u zvucima Lisztove Sonate i interesantnih komada sabranih u djelo Slike s izložbe”. Prije tri godine svijet je obilježio dvjestotu godišnjicu rođenja Frédérica Chopina i Roberta Schumanna, a prije dvije godine i maloprije spomenutog Liszta. Krije li se među ovim imenima i neko od njegovih uzora, i kao kompozitor, ali i kao izvođač? “Sva tri kompozitora su bili i vrhunski pijanisti, i od svakog se i dan danas može jako puno naučiti. Što iz njihovih djela, što iz raznih zapisa o njihovim nastupima, anegdotama, životima. Svakako najviše me fascinira Franz Liszt. On je bio vizionar, otišao je daleko ispred svog vremena, utro put Richardu Wagneru i mnogim drugim kompozitorima koji su došli nakon njega. Od svega, najviše volim osjećaj promjene, kada nakon nekoliko mjeseci divljenja prema Lisztu, otkrijem Schumanna, ili pak Chopina, ili nekog sasvim drugog kompozitora, a onda kreće istraživanje njegovih djela, harmonija i života”, odgovara naš pijanista. Sve, sve, ali ipak Chopin i takmičenje mladih pijanista koje se njemu u čast svakih pet godina održava u Varšavi: “Chopin takmičenje u Varšavi je takmičenje tradicije i svakako da je želja svakog pijaniste da nastupi na takvom svjetskom događaju. Volim Chopina, ali nije moj najdraži kompozitor, bez obzira što sam se i rodio na isti dan kao i veliki poljski pjesnik klavira. Ne znamo šta nam donosi budućnost, pa tako ni ja ne znam da li ću imati prilike nastupiti na tom prestižnom takmičenju nekad u budućnosti.” Nakon što je diplomirao na Muzičkoj akademiji Bartolomej je završio Piano Master studij na pijanističkoj akademiji Steinway Society del Garda u Veroni kod Federica Gianella. I, magistar se vratio u Visoko. Zašto? “Sergej Vasiljevič Rach – maninoff jednom je rekao: Pijanist je građanin svijeta. A Bosna i Hercegovina je dio svijeta. Ja želim da gledam na BiH kao na svoju domovinu i kao na državu u kojoj mogu da živim, radim i uživam. Vremena su teška, pogotovo se to osjeti kod nas, ali ne želim biti dio stereotipa koji prije svega naglašava činjenicu da sve što valja za život čovjeka se nalazi van naših granica. A isto tako, muzika je ta koja mi pomaže da mogu biti bilo gdje na svijetu, u mislima”, ističe visočki umjetnik. Kompozitor kojeg Bartolomej Stanković možda i najviše voli je Sergej Vasiljevič Rachmaninoff, a nastup koji će zauvijek pamtiti je onaj održan 4. juna 2010., kada je u Dubrovniku izveo Koncert za klavir i orkestar u b-molu Petra Iljiča Čajkovskog uz Dubrovački simfonijski orkestar. Trenutno se, jedan sasvim običan pijanista iz Visokog, priprema za nastup u Zagrebu. A kakav i treba biti nego – običan. Neobične pijaniste, pak, majke prate na koncerte i kada su u četrdesetim godinama života, kao ruskog pijanistu i jednu od najvećih svjetskih zvijezda Evgenyja Kissina.

Moje “Multimedijalno koncertno predavanje” do sada se nije pojavilo na našim prostorima

Vrlo je atraktivno, kažu nesvakidašnje, Stankovićevo Multimedijalno koncertno predavanje: Klavir – kroz historiju i građu, za koje je dobio Rektorovu nagradu Sveučilišta u Zagrebu. “Razvio sam predavanje do toga da izgleda kao dokumentarni film, kojeg publika gleda uživo. Osim što pričam o historijskom razvoju klavira i njegovoj građi, sviram i primjere na klaviru – dočaravam utjecaj kompozitora na razvoj klavira. Predavanje prati i video prezentacija sa više stotina slika, kao i video primjera koji prikazuju kako su izgledali i zvučali instrumenti koji su prethodili klaviru, te kako se danas izrađuje klavir. A na sceni je postavljen i cjelokupan klavir rastavljen u dijelove, kojeg publika može da vidi, pa je ovo predavanje ujedno i izložba klavira. Kada se sve upakira u jedan događaj, dobije se multimedijalno koncertno predavanje, koje se do sada nije pojavilo na našim prostorima”, govori Stanković, koji je predavanje održao u Zenici 11. marta i u Banjoj Luci dan kasnije.

Objavljeno u: Kultura

Komentari zatvoreni.