banner ad

Arhiva autora: Uzeir Hadžibeg

rss feed

RAMAZANSKI ĐUL

RAMAZANSKI ĐUL

Birvaktile je bio običaj prije Ramazana obić’ familiju i jarane izdajnjeg, jerbo nejma više hodanja kad nastupi Ramazan i neš ih više vidit’ mjesec dana, od mladog do mladog mjeseca, a to je u onaj vakat bilo zadugo. Sad kad ih vidiš od godine do godine, meščini i to bide prečesto. Neg’ odo’ ja u […]

| 26/05/2017
SA’ĆE NAM, AKO BOG DA I RAMAZAN

SA’ĆE NAM, AKO BOG DA I RAMAZAN

Sa’će nam, ako Bog da i Ramazan. Ne mogu dočekat’ da se insan malo pročisti od ovog poganog Dunjaluka, a najviše od poganluka u sebi, u svom tijelu i mislima. Da je Bogdo svaki mjesec Ramazan, insan bi, more bit’ bio puno bolji i sebi i drugima pa bi i ovaj Dunjaluk bio ljepše mjesto […]

| 24/05/2017
ROĐEN U NEVAKAT

ROĐEN U NEVAKAT

Počesto me znaju upitat, kad je bilo najbolje, dedo Uzeire, biva u kojem vaktu? Sad je najbolje, nikad nije bilo vako potaman ko sad, i nikad nije bilo boljeg vremena za imat sve, a nejmat ništa. Ovaj Dunjaluk vam je deverli, i nikad neće i nemere bit svima dobro, jer nečije dobro je uvijek nekome […]

| 22/05/2017
NA TUĐIM KRILIMA

NA TUĐIM KRILIMA

Sjetih se komšije Šabana što mu je sin vazdan tražio za kahve, do trijest osme godine, dok se nije odvojio od njih i otišo na gornji boj sa ženom. Pošo mu je`nom sin u grad, biva na kahvu, a Šaban skoči i tutnu mu nešta u džep, veli: Za kahve! Turi on ruku da vidi […]

| 19/05/2017
KOKUZ

KOKUZ

Što ti je ovaj insan nakav, hem zanovjetan, hem zagonetan. Taman pomisliš da ga znadeš i da je naki kakog ga znaš, kad eto ti njeg da ti se ukaže kakvog ga nikad nisi poznavao. Izišo ja malo na sokak, kad eto ti Muteta, ko da je virio odnekle, i nosi naku kesu puna nečega. […]

| 17/05/2017
MIRDŽIJA

MIRDŽIJA

U mene Fata, dok sam ja ono hodo po terenima, imala je bukadar načina da odvrati gulanfere od naše avlije i vrati sa kapije. Ha joj neko bide sumnjiv namah mu rekne da joj je čojek milconer, zatvori kanate i ode me, ko fol, zvat, onda viri sa ćardaćića i ako taj još čeka znači […]

| 15/05/2017
K’O SVOJA MATI

K’O SVOJA MATI

Nešto mi se Fata, sabahile, na kahvi zamislila, sve bi k’o nešto rekla, a ne govori. Samo srkne iz findžana, uzdahne i uzvrti se na minderu k’o da je nešto žulja. Vidim joj na čehri i znam šta joj je. Znadem joj, k’o i ona meni svaki damar. ‘Vako vazdan, kad bi čuj da joj […]

| 14/05/2017
U PET DEKA

U PET DEKA

Imam ja jenog ahbaba, Galiba, i on se plaho razumije u sve što je kinesko, jal japansko, ne umijem ti rijet. Napiso je i knjigu o tom, i neki dan mi je donese kući . Kakva mi korist od tvoje knjige, moj Galibe kad je na drugom jeziku? Stavi je, veli, pod jastuk i do […]

| 12/05/2017
SA’ĆE NAM, AKO BOG DA I RAMAZAN

SA’ĆE NAM, AKO BOG DA I RAMAZAN

Sa`će nam, ako Bog da i Ramazan. Ne mogu dočekat da se insan malo pročisti od ovog poganog dunjaluka, a najviše od poganluka u sebi, u svom tijelu i mislima. Da je Bogdom svaki mjesec Ramazan, insan bi, more bit, bio puno bolji, i sebi i drugima pa bi i ovaj dunjaluk bio ljepše mjesto […]

| 10/05/2017
ŠTA SMIJEŠ A ŠTA NE SMIJEŠ

ŠTA SMIJEŠ A ŠTA NE SMIJEŠ

Aman jarabi što sam se ovih dana nagledo rahmetli Tite. Narod ga je volio kad je moro, a voli ga, Bome i sad, naročito u nas, u Bosni. Ako je vjerovat narodu, a nije, Tito je bio pravo dobar i plaho mu je lego, ko nijedan vladar prije i poslije njega. More bit i zato […]

| 08/05/2017
BESPOSLICA

BESPOSLICA

Naumpade mi ovih dana Jusuf, a bio sam ga haman zaboravio. Išo sa mnom u školu. Taj ti je Jusuf nama krv pio. Jesi li bio malo dalje od Vjećnice, gotov si od njega. Stanovali mi podalje od grada, nad Kovačima, i prvi dan škole Jusuf ti se mene svezo i stao me ispitivat, a […]

| 05/05/2017
U OČI GA GLEDA

U OČI GA GLEDA

Pitam jenom Eminovcu, pomažu li vas djeca imalo. Bi, da mi zaišćemo, veli, dosta nama dvoma Eminova pemzijica. Znaš kako su u nas žene govorile, kad od djece tražiš u zemlju gledaš, samo svom čojeku moreš šta zaiskat i u oči ga gledat, moj Uzeire.

| 03/05/2017
TAKAV BIO ADET, SVI RADILI, A JA DA LEŽIM

TAKAV BIO ADET, SVI RADILI, A JA DA LEŽIM

Tamam Fata iznijela kahvu na čardačić, kad telefon.          Ko će ti bit’ na sabahu? Moj Kemica s Malte:          – Sretan ti, Uzeire, Praznik rada!          – Moj Kemale, sretan tebi, a ja sam i zaboravio kako je radit’ odkad sam u pemziji.          – Nemoj tako, Uzeire, i tebi je praznik i ti […]

| 01/05/2017
VITEZOVI

VITEZOVI

Plaho nam bide u Starom Vitezu, džaba ‘nliki snijeg, ‘vlike pahulje, da izvineš, ko klepe da padaju, a mi nimukajeta. Ko kad se insani sastanu pa ugodnom sijelu i muhabetu nigdje kraja ne vidiš. Bezbeli malo nam bide pa pade zdogovor za ponovno druženje sa ovim merhametli ljudima iz Preporoda, Damirom, Mujom, Fejzulahom…i da ne […]

| 30/04/2017
BOMBONJERA

BOMBONJERA

Kad ono u mene Fata izvuče onu bombonjeru, reko”:           – Da ova bombonjera more govorit’ pa da mi kaže đe je sve bila i šta je sve vidila, beli bi se siti napričali.           U mene Fata imala hejbet vakije po seharama i budžacima, jer bombonjere se ne jedu, one hodaju po mahalama, bolnicama… […]

| 28/04/2017
BORO I RAMIZ

BORO I RAMIZ

Bila u nas dva arsuza, dva dobra jarana i nisu mogli jedan bez drugog, a bome ni bez rakije pa hi prozvaše Boro i Ramiz. Ne umijem ti rijet more li išta dva insana spojit ko zajednički porok. Šejtanska posla, bezbeli. Helem, njih su ti dva po vascijeli dan provodili zajedno tražeći đi će šta […]

| 26/04/2017
S POSLA NA POS’O

S POSLA NA POS’O

Svašta sam se dosad naslušo, a ovaj naš jadni narod svak svoju muku muči i gleda da nikog ne zahmeti svojim mukama, neg mi svak proturi, oprezno, neku svoju pričicu i to uvijek onu najveseliju od koje nikom neće biti ni muka ni zlo neg će svakog ko ima imalo insanluka u sebi oblit milina […]

| 24/04/2017
IZDAJICE

IZDAJICE

Kad insan umije sebe dobro slagat, lahko mu je onda i druge, a kad je prema sebi iskren onda mu niko neće vjerovati. Kako se približava vakat za treću knjigu tako se sve više pitam, ne što pišem, nego što izdajem knjige kad ja, Uzeir Hadžibeg nikada neću postati čak ni mladi pisac pod stare […]

| 23/04/2017
JEL TI BABO KUSAST

JEL TI BABO KUSAST

Kad smo mi bili malehni, biva maksumi, plaho su nas ovi stariji zafrkavali i pravili šegu sa nama. Bio jedan dedo Namik i od njeg nisi mogo proć da ti šta ne rekne i pamet ti ne zavrti. Čiji si ti mali, vazda pita kad mu nazovem selam i ja mu svaki put reknem čiji […]

| 21/04/2017
GOSPOJA

GOSPOJA

Asli će kiša Uzeire, veli mi Fata sabahile pri kahvi u nas na ćardaćiću. Kaka kiša, ženska glavo niđi oblačka nejma. Znadem ja, kad god meljem kahvu i ako mi pomaveni ruka od mlina eto ti kiše jal kake promjene vremena. More bit je tako prije bilo, a u ovaj vakat sve se izokrenulo pa […]

| 19/04/2017
OČI KOJE GOVORE

OČI KOJE GOVORE

Pijemo sabahile kahvu u nas na čardačiću, zima u sred aprila, sve ko da mi nosnice zapahne miris snijega sa planina, a ja nešto dumam o riječima. Nije džabe zapisano da je riječ prva nastala pa onda sve ostalo, jer što riječ more napravit dobra, a još više zla to ni misao ne mere sve […]

| 17/04/2017
SVE NA JEDNOM MJESTU

SVE NA JEDNOM MJESTU

Dojde onaj moj nalet maloprije sav ko poplašen i veli: Šta misliš Uzeire, napravit etno selo u sred grada? Niko ne bi moro nigdje ić. Sve imaš u par koraka. E moj Mute, sve sam dosad mislio što kokuz more smislit da nemere niko, a Bome vidim da besposlica more i više. Neg, kad te […]

| 16/04/2017
SEVDAH NA BALKONU, A RAT

SEVDAH NA BALKONU, A RAT

Asli je onog mog Kemicu s Malte ufatio nakav kasni bubertet.          Uzadnji vakat mi samo pripovjeda nake brezobrazluke. Nejma šta iz njeg’ ne izlazi. E, ovo vam moram ispričat’, pa makar pukla bruka: U ljeto ’94. potpisaše primirje, veli mi on, i ja ti izađem na balkon, da izvineš, samo u gaćama. Metak se […]

| 14/04/2017
U VISOKO STIGLI PLAHI PEHLIVANI

U VISOKO STIGLI PLAHI PEHLIVANI

Nešto mi se ova priča učini plaho poznata, reko da vam je prenesem: Izbili onomad pehlivani, razapeli užeta i počeli pehlivaniti. Kad, čaršija se digla i uzbunila. To je protiv i mimo šeriata, gonite hin! – zavikali sa svih strana. I otjerali pehlivane. Iza toga nije prošla ni puna sedmica, kad došli naki Visočani u […]

| 12/04/2017
ZNANJE OD KOJEG KORISTI NEJMA

ZNANJE OD KOJEG KORISTI NEJMA

Znate li vi onog mog ahbaba Hazima? Bezbeli da znate. Rano oš’o u pemziju i samo hoda po sokaku i nosa šah pod miškom ne bil’ naš’o žrtvu da odigra koju partiju. Kako dojde ovaj novi vakat i svi zamandališe avlije, nestade i Hazima. Reko’, šta bi s čo’jeka. Nisam to ni pomislio kako treba, […]

| 10/04/2017
AKŠAMLUK I SEVDAH

AKŠAMLUK I SEVDAH

Sinoć ti je moj Kemica s Malte zaakšamlučio, up’o u sevdah, pa me zove u gluho doba noći:           – Moj Uzeire, kad smo se u mene Munevera i ja zabavljali, mi bi izađi, obiđi sve one kafiće, pa bi otiđi na ćevape. Ja uzmem desetku, a u mene Munevera peticu. Pojede samo tri ćevapa […]

| 07/04/2017
PROŠ’O VOZ

PROŠ’O VOZ

Što ti je insan, dojde na ovaj Dunjaluk i donese svak’ svoju nafaku, projde njime kako ko umije i ode k’o da ga Bog nije dao. Ništa ne ponese osim svojih sevapa i svojih grijeha. Naši bi stari znali rijet za nekog: „K’o da se triput rađ’o“, biva dobro se snalazi u životu k’o da […]

| 05/04/2017
NISMO SVI ŽELJINI AL JE ZATO ŽELJO NAŠ

NISMO SVI ŽELJINI AL JE ZATO ŽELJO NAŠ

Zove me sinoć moj Kemica čak sa Dolac Malte, meščini da je bio malo pod gasom, da mi kaže kako him je lijep stadion. Nisam Uzeire ni lizno, veli, a ko da jesam, tolko mi je drago zbog nas, zbog Želje našeg. Kad je vama tolko drago i meni je moj Kemale, taman ko da […]

| 03/04/2017