banner ad
banner ad

AMINA DŽINALIĆ: KAD NOTE POSTANU RIJEČI

| 09/01/2018

Krenula je jedna djevojčica sitnim koracima u veliku i za nju posebnu školu. Učenjem i vježbanjem postade djevojka koja niže uspjehe i zna šta može i želi.

Bila je učenica generacije Škole za osnovno muzičko obrazovanje “Avdo Smajlović” 2014. godine.

Amina Džinalić je izabrala još kao djevojčica da će živjeti muziku, da će svoje vrijeme posvetiti violini i postati ono što danas jeste – neko u čijim zvucima violine uživamo.
“Muzika, odnosno violina predstavlja dio mene. Danas, nakon deset godina, koliko sviram violinu, ne mogu zamisliti dan bez nje. Muzika je jezik kojim ja govorim”, kaže Amina.

Nagrade koje je osvojila na takmičenjima su joj bile vjetar u leđa, a njoj posebno draga nagrada bila je priznanje Fondacije “Johann Strauss” u Berlinu. Koliko je talentovana, govori i činjenica da je četiri puta stizala do internacionalnih takmičenja i ostvarivala veoma dobre rezultate.

Kao učenica 2. razreda Gimnazije “Visoko” Amina ima mnogo školskih obaveza, ali ipak uspijeva biti odlična, učestvovati na mnogim školskim aktivnostima i priredbama, rukovoditi orkestrom “Preporod” i pored svega toga posvetiti se svojoj najvećoj ljubavi – violini.

Dok sam razgovarala sa Aminom, spomenula je činjenicu da ne može upisati Muzičku akademiju iako je to njen san. Na pitanje zašto ne, dobila sam odgovor koji me jako razočarao. Naime, Amina kaže da u Bosni i Hercegovini klasična muzika dobije samo aplauz malog broja ljudi koji još uvijek znaju i cijene prave vrijednosti, takva muzika njoj ne može osigurati budućnost u ovakvoj državi.

Šta nam radite vi “veliki i moćni”? Zar da ne živimo svoje snove zbog vas?

Bez obzira na takvo stanje Aminini roditelji su je podržavali od prvog dana i oni su zaslužni što mi danas dijelimo školske klupe sa ovako izvanrednom umjetnicom.

“Spustivši gudalo na žicu, otpočinjem jednu novu priču, sviram u nekom drugom svijetu i sasvim drugoj publici “, opisuje Amina svoj osjećaj dok stvara neki novi svijet.

Posebna je to i prelijepa ljubav, složit ćete se. Zato, draga Amina, ne odustaj od svojih snova kao što ni do sada nisi. Još mnogo uspjeha ti želimo!

Piše: Ilma Kazaferović
(učenica III razreda Gimnazije “Visoko”)

Objavljeno u: Hronika, Kultura

Komentari zatvoreni.